Nema mira u vrhunskom hrvatskom tenisu. Umjesto da uživamo u najvećem uspjehu u povijesti – dva trofeja u tri Grand Slam finala na Australian Openu – mi se opet bavimo polemikama o tome tko je kriv što Splićanina Mate Pavića (24), melbournškog osvajača dvaju naslova u parovima, nema u reprezentaciji.
– Sigurno je da nam je svima koji smo u tenisu bilo ugodno pratiti te uspjehe Marina Čilića i Mate Pavića. Što se Pavića tiče, on i dalje potvrđuje tu svoju kvalitetu i raskoš talenta koji su mu i predviđali za parove – kaže izbornik hrvatske vrste u Davisovu kupu Željko Krajan:
– Svi znamo da je parove jako teško igrati ako nemate dovoljno iskustva i prakse iz brojnih susreta, a on tu strelovito napreduje i dokazuje svoj talent i vjerojatno je najbolji igrač parova danas.
Igra gluhog telefona
Da ima najbolje mišljenje o Matinim igračkim mogućnostima i to ne od jučer, Krajan je dokazao i svojedobnim pozivanjem tada 19-godišnjeg Pavića u reprezentaciju za meč s Italijom u veljači 2013. godine. Mate je nakon toga bio uglavnom redovit član nacionalne vrste (iako je ostao bez pobjede, uz tri poraza) do dvoboja s Nizozemskom u rujnu 2014. u Amsterdamu. Za taj se meč Mate želio priključiti reprezentaciji tek u srijedu (dotad bi individualno trenirao), što Krajan nije mogao dopustiti.
Isprva izbornik čak nije želio otkriti o čemu se točno radi, nego je samo rekao:
– U paru smo željeli Matu Pavića i Marina Draganju, ali je Mate imao neke uvjete koje ja nisam mogao prihvatiti.
Poslije se doznalo o čemu se zapravo radilo i bilo je neumjesno bilo što prebaciti Krajanu. Postupio je onako kako bi vjerojatno postupila većina izbornika. Pozivali smo tek, kao i mnogi drugi, na pomirbu, da Krajan, Pavić i ljudi iz Saveza sjednu i raščiste sve što je možda sporno. No zakapanje “ratne sjekire” očito nije uspjelo.
– Pavić je u zadnjih nekoliko godina, otkad ne igra, stalno bio pozivan u reprezentaciju. Svaki put sam ga pokušavao kontaktirati, ali bio sam odbijen, bilo je nemoguće uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njim. Nakon svega jedino što mogu zaključiti iz takve situacije jest da on odbija igrati za reprezentaciju, druge istine tu nema. Sad, do kojih je tu došlo problema i nesporazuma, kad je sve to počelo, prilično je banalno istraživati. U ovom trenutku mogu samo reći da on ne želi igrati za reprezentaciju – napominje Krajan.
Iz toga bi se moglo iščitati, a i nama se tako čini, da je geneza sukoba Pavića i HTS-a čak i starija od sukoba Pavića s Krajanom. Sjećamo se, naime, jedne reakcije Matina oca Jakova koji je, nakon spomenutog meča s Italijom u veljači 2013., izrazio nezadovoljstvo potporom koju HTS pruža mladom Mati. Prozivan je tada Davorin Prpić, tadašnji predsjednik Stručne komisije HTS-a (predsjednik Saveza i tada je bio Franjo Luković) da “Matu zakida gdje god stigne”.
– Igrači Matina ranga u drugim državama dobivaju od saveza od 30 do 50 tisuća eura, a Mati je za 2012. isprva bilo predviđeno tek 20.000 kuna. Kasnije sam ja napravio program pa smo dobili 100.000 kuna, ali će nam Prpić taj novac isplaćivati u mjesečnim ratama – žalio se tada Jakov Pavić.
U drugoj su prilici Pavići bili nezadovoljni i time što Mati novcem koji je bio predviđen za juniorski US Open nisu željeli “pokriti dva Futuresa”, no bilo je toga još. U principu malo je koji roditelj zadovoljan tretmanom svoga sina ili kćeri...
U međuvremenu se Mate vratio u Hrvatsku i u izjavi za HRT komentirao je Krajanovo objašnjenje slučaja.
Sastanak nije urodio plodom
– Daleko je od istine da me izbornik Krajan zvao za sve susrete. Nikakav poziv nisam dobio u posljednje tri godine, od 2014. do 2017. godine. Istina je da sam dobio poziv za sastanak, koji je više bio na inicijativu i poticaj nekih drugih osoba. Sjeli smo, razgovarali i probali riješiti taj problem koji postoji. S moje strane, to je sada završena priča. Dok je Krajan izbornik reprezentacije u Davisovu kupu, ja na žalost neću biti tamo – nedvosmislen je bio Pavić.
Šteta, jer Pavić bi doista mogao puno pomoći hrvatskoj reprezentaciji. U paru s Dodigom sasvim bi rasteretio Čilića, da se Marin može posvetiti samo pojedinačnim mečevima u Osijeku protiv Kanade, ali i u mnogim sljedećim dvobojima. Mate ulazi u povijest kao jedan od rijetkih tenisača koji su u istoj godini isti Grand Slam turnir osvojili i u konkurenciji muških parova i u miksu.
Posljednji kojemu je to pošlo za rukom bio je Srbin Nenad Zimonjić 2010. u Roland Garrosu. Muške parove osvojio je s dugogodišnjim partnerom Danielom Nestorom, a mješovite sa Slovenkom Katarinom Srebotnik.
I zato moramo ponoviti riječ – pomirba. Ali ona ne trpi ultimatume. Pa, Mate, ne igrate za Krajana, nego za Hrvatsku!
Ne bi ti meni igrao ni poslije toga. To je stvar karaktera. Ili ga imas ili ne. Kako su mogli igrati jedan Ivanisevic, Ljubicic, Cilic, a znamo kakve su probleme imali s ozljedama? To su igraci koji su bili uu top 3 i to ne u parovima, koji su objektivno i nagradama i statusom deset puta manje vazni od pojedinacne konkurencije.