Jedan od najvećih njemačkih nogometaša svih vremena, rekorder po broju nastupa (150) za njemačku reprezentaciju, legendarni veznjak Bayerna i Intera, naišao je na nekadašnje krilo zagrebačkog Dinama, danas 58-godišnjega hrvatskog trenera, na počecima svoje igračke karijere krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je kao 18-godišnjak igrao za Borussiju iz Mönchengladbacha.
- Krajem 70-ih je za München 1860 igrao Ivica Senzen. Trener Jupp Heynckes postavio me na mjesto desnog beka, direktno na Hrvata. Nakon 20 minuta igre nisam više znao gdje je desna a gdje lijeva strana – iskreno je priznao najbolji nogometaš svijeta po France Footballu 1990. godine, te godinu dana potom u izboru FIFA-e, danas 48-godišnji Lothar Matthäus.
- Najveće sam strahopoštovanje uvijek imao prema Diegu Maradoni. Kad sam s reprezentacijom ili u Seriji A igrao protiv njega, uvijek sam morao biti 100 posto koncentriran. No i u Bundesligi sam imao negativnih iskustava, poput ovoga sa Senzenom ili onoga s Karl-Heinzom Rummeniggeom. Jednom sam na njemu igrao flastera; zabio je tri gola.
- Takvi krahovi posebice su mi se događali u slučajevima kada sam igrao na za mene neprirodnim pozicijama, poput te utakmice protiv Münchena 1860 na desnom beku.
Na pitanje koje bi tri utakmice želio ponovno igrati, Matthäus je odgovorio:
- Kad su negativna iskustva u pitanju onda svakako dva finala Kupa prvaka s Bayernom: onaj 1987. godine s Portom i onaj 1999. s Manchester Unitedom. Oba smo izgubili 2-1.
- Kad je u pitanju pozitivno iskustvo, najradije bih se vratio u našu otvarajuću utakmicu SP-a 1990. godine protiv Jugoslavije u Italiji. Pobijedili smo tom prilikom 4-1, a ja sam odigrao vjerojatno svoju najbolju utakmicu u dresu reprezentacije (zabio je Matthäus u toj utakmici Tomici Ivkoviću dva krasna dalekometna gola, op. a.).
- No, nije to bilo najbitnije: tom smo utakmicom dobili ogromno samopouzdanje, šokirali konkurenciju, te kupili mir među novinarima. Uhvatili smo tom pobjedom zalet koji nas je odveo do naslova svjetskih prvaka.
