Kada je čuo da se Željko Mavrović (44) ozlijedio i da od njihova okršaja 27. travnja u Hamburgu neće biti ništa, u razgovoru za Večernji list srpski lakoteškaš Enad Ličina (33) reagirao je uz uzdah razočaranja:
– To je potresna vijest i zacijelo istinita jer znam da Željko nije folirant. Šteta, jer zvao me neki dan administrator Dona Kinga rekavši da bi oni organizirali tu borbu, a zanimaju se i neki drugi promotori. Dakle, možemo mi to i bez Sauerlanda ako on to neće. Mene neprestano zovu srpski mediji, a počeli su i bosanski. Naš meč bio bi kao derbi Zvezde i Dinama, to bi bila ludnica. Pa mi bismo ispunili Marakanu. Želim Željku što brži oporavak jer ja imam osjećaj da će se taj meč kad-tad održati. U to ime ja sam čak spreman doći u Hrvatsku i biti gost sa Željkom u nekoj televizijskoj emisiji – kaže Ličina.
Kao Ali i Frazier
Koliko njemačku publiku može privući okršaj Hrvata i Srbina?
– Kada Hrvati i Srbi igraju, to je uvijek zanimljivo, a pogotovo kada se tuku. Taj bi meč privukao iseljene Hrvate i Srbe kojih je u Njemačkoj puno i to bio veliki spektakl. Doduše, zašto ne bi taj meč bio i u Beogradu ili Zagrebu.
Dodatnu draž borbi dale bi suprotnosti u stilovima borbe.
– Da, ja sam udarač koji napada u visokom tempu, a Željko boksa na distanciji i on zna kazniti pogreške napadača. Da bi ljudima bilo jasnije, usporedit ću nas dvojicu s Alijem i Frazierom. U ovom slučaju on je tehničar Ali, a ja udarač Frazier.
Enad je sam sebi menadžer i promotor, baš kao i Mavrović.
– Dugo sam bio kod Sauerlanda, no sada sam solo. Na IBF-ovoj svjetskoj rang-ljestvici sam četvrti i trebaju mi dva meča da se opet borim za svjetski naslov. Ja sam nakon ovih 26 profesionalnih borbi financijski sređen, no u sportu i novcu nikad dosta.
Enad Ličina poprilično je iskren tip:
– Dijete sam rastavljenih roditelja i mene je odgajala pokojna baba. Kada je ona umrla, ja sam u šestom razredu izbačen iz škole postavši dijete ulice. Srećom, pronašao sam sebe u boksu, on me spasio da mi se ne dogodi što i nekim mojim prijateljima koji su po zatvorima, koje sam izgubio na ulici.
U svojoj amaterskoj knjižici Enad ima upisanih 120 mečeva i 115 pobjeda.
– Kao amater sam u poluteškoj kategoriji pobijedio današnjeg svjetskog teškaškog WBA prvaka Povjetkina i osvojio treće mjesto na juniorskom EP-u Birminghamu. U to sam vrijeme na juniorskom SP-u u Havani izgubio u četvrtfinalu od Rusa, kasnijeg prvaka.
Otišao iz Novog Pazara
Nedugo zatim odlučio je napustiti rodni Novi Pazar.
– Odlučio sam otići trbuhom za kruhom 1999. godine, kada je počelo bombardiranje Kosova. Ispočetka sam imao komplikacija jer sam došao sa 19 godina, bez roditelja. Napravio sam tada i neke prekršaje pa zbog toga nemam njemačku putovnicu, već samo srpsku. Srećom, tada mi je, u tim prvim danima, puno pomogao Asim Tatarević Cumbo. On mi je govorio da mogu kod njega stanovati i hraniti se te da ne moram raditi bilo što da se prehranim, već neka se primim boksa. To je moj prijatelj do smrti.
