U redu, zaista nije teško pogoditi koji je argentinski nogometaš u ovom trenutku najtrofejniji. Samo ako ste u posljednjih sedam godina proveli u Tibetu (a i tada sumnjamo!), možda ne biste znali da je riječ o Lionelu Messiju. No, morali biste dobro užariti moždane vijuge da točno odgovorite na pitanje: Kome pripada srebrna medalja?
Carlosu Tevezu? Ni blizu! Javieru Mascheranu? Prekasno je došao u Barcelonu... Točan odgovor je: Luisu Oscaru Luchu Gonzalezu (31), o kojemu u novom broju sportski tjednik Max! donosi veliku priču.
I kad već u Maksimir Fabio Cannavaro na ždrijebu u Nyonu nije poslao glavnu “lovinu” u obliku Lionela Messija, publika u Zagrebu imat će priliku vidjeti utješnu nagradu – drugog najtrofejnijeg Argentinca u ovom trenutku koji je dosad u karijeri, s četiri različita kluba, podigao ukupno 17 klupskih trofeja (znamo da vas zanima, Messi je trenutačno na brojci 19). Dodamo li tome i nacionalne trofeje u seniorskoj konkurenciji, Gonzalez se još više primiče čarobnom Argentincu. Naime, on je u dresu albicelestea osvojio tri trofeja (dvaput drugo mjesto na Copa Americi – 2004., 2007.) i zlato na Olimpijskim igrama u Ateni, dok Messi ima drugo mjesto s Cope 2007. te zlato s OI u Pekingu.
No, ovdje ne prestaju usporedbe te dvojice nogometaša. I Lucho Gonzalez, baš kao i Messi, rođeni je vođa. Stoga i nije čudno da mu je nadimak u svlačionici Porta – El Commandante (zapovjednik). A Lucho se, kao i velika većina Portovih pojačanja, pokazao kao pun pogodak Portovih skauta. Iz River Platea je doveden za 10,25 milijuna eura, a četiri godine poslije prodali su ga Olympiqueu iz Marseillea za 19 milijuna eura. No, tu nije bio kraj briljantnosti Portova menadžmenta. U siječnju ove godine “ukrali” su ga Marseilleu i vratili ga na stadion Zmaja za – nula eura!
Potpisao je trogodišnji ugovor u koji je stavljena odredba o minimalnoj odšteti od 10 milijuna eura u slučaju odlaska u drugi klub u tom razdoblju. Još je jedna stvar vrlo zanimljiva kad je o Luchu riječ. U kojem god klubu da je igrao, osvajao je trofeje. A koliko je važan za momčad, najbolje se vidi iz sljedećeg: Kad je Jose Mourinho napustio Porto i povukao za sobom niz igrača, taj je klub sljedeće sezone ostao bez trofeja. Onda je plavo-bijeli dres odjenuo Lucho Gonzales i sljedeće četiri godine, koliko je u prvom navratu proveo na stadionu Zmaja, Porto je svake sezone osvojio naslov nacionalnoga prvaka!
S Luchom dolaze i trofeji
Argentinac je, u skladu s politikom kluba, prodan Marseilleu kad je bio na vrhuncu financijske vrijednosti, no promjena sredine nije značila i promjenu navika. U dvije i pol godine osvojio je s Olympiqueom jedno prvenstvo, tri Liga kupa i dva francuska Superkupa. Njegov odlazak osjetio je, pak, Porto, koji je odmah u prvoj sezoni nakon njegove prodaje prepustio naslov Benfici.
Povratkom Argentinca ponovno su stigli i trofeji. U pola godine, koliko je ponovno “portaš”, ima naslov prvaka i nedavno osvojeni Superkup. A Lucho je ovih dana osvojio još jedan “trofej” – nakon odlaska Hulka u Zenit, karizmatičnom Argentincu vraćena je kapetanska vrpca kao najautoritativnijem igraču u svlačionici plavo-bijelih. I upravo će dvoboj protiv Dinama u Zagrebu, u sklopu 1. kola skupine A Lige prvaka, biti njegov prvi kapetanski nakon povratka.
Odlaskom Hulka na njegova leđa pao je gotovo sav kreativni posao u momčadi Porta, ali brojke pokazuju da to iskusnom Argentincu nije teško palo. Ove sezone u četiri je nastupa postigao već dva gola za aktualne portugalske prvake. Da ne pričamo u prazno, potvrđuje i priznanje menadžera Arsenala Arsenea Wengera da je nakon gubitka Cesca Fabregasa, španjolskog ofenzivnog veznjaka, pokušao zamijeniti upravo – Luchom Gonzalezom!
– Lucho je bio igrač koji mi se sviđao. No, Marseille ga nije htio dati na posudbu – istaknuo je francuski trenerski lisac koji je umjesto Lucha doveo Mikela Artetu i Yossija Benayouna.
Daleko od toga da je Arsenal bio jedini klub kojemu je Gonzalez zapeo za oko. Još 2007., u trenucima kad je bio stožerni igrač Porta, Argentinca je pokušala dovesti Valencia, koja je predsjedniku Pintu da Costi ponudila 18 milijuna eura, no prekaljeni nogometni trgovac glatko je odbio njihovu ponudu, dok Barcelona, Villarreal i madridski Atletico nisu izlazili s konkretnim ponudama, ali isto tako nisu skrivali da žele tog svestranog nogometaša. No, predsjednik Porta Da Costa čekao je da Lucho klubu podari još pokoji trofej, a onda ga dobro unovčio. “Stara iskusnjara” još je u zimi 2006. shvatio kako je opet nabasao na zlatnu koku pa je prvo potpisao novi, poboljšani ugovor s igračem, a u ljeto sljedeće godine otkupio je preostalih 50 posto prava na njega od Global Sports Agencies, plativši im 6,65 milijuna eura. Nekako u tom razdoblju, Porto je odbio i mogućnost transfera u Everton, koji je ponudio 16 milijuna eura.
Marseille ga pustio za nula eura
I kad su ga dovoljno “iscijedili”, proslijedili su ga Marseilleu za spomenutih 19 milijuna eura, ali ta je odšteta, ovisno o nastupima i trofejima, mogla narasti na 24 milijuna eura. Kako je Lucho odigrao dosta utakmica, a osvojio i dosta trofeja, nije teško zaključiti da je Porto zaradio koji dodatni “milijunček”. A barem dio uloženoga Marseille je pokušao vratiti u ljeto 2011. Za Lucha Gonzaleza zanimanje su pokazali Malaga, Milan i Roma, pa je Argentinac navodno rekao vodstvu kluba da želi otići.
– Da, Lucho želi otići. Želi promijeniti sredinu, ali to je igrač koji mi se jako sviđa i osobno bih ga želio zadržati – istaknuo je predsjednik Olympiquea Jean-Claude Dassier, koji je otkrio kako klub za njega traži barem 10 milijuna eura.
No, igrač je samo opovrgnuo glasine o odlasku.
– Ne znam zbog čega se toliko priča oko toga u ovom trenutku. Ljuti me to pomalo. Ni u jednom trenutku s mojih usana nisu poletjele riječi kako želim otići ili kako mi nije dobro u Marseilleu. Imam ugovor do 2013. i ljudi u klubu se čine zadovoljni sa mnom – istaknuo je Lucho Gonzalez u svibnju prošle godine.
Nešto se ipak dogodilo kad su ga samo osam mjeseci poslije pustili da ode iz kluba bez centa odštete. A za kraj, evo kako ga je opisao bleacherreport uoči početka Lige prvaka, označivši ga kao igrača na kojega u Portu treba usmjeriti posebnu pozornost.
“Jedan je od najboljih veznjaka koje je dala Južna Amerika u posljednjih 10 godina. Vrlo je inteligentan igrač sa sjajnim pregledom igre i istančanim dodirom. O njemu nećete čuti puno toga, i on sam na terenu djeluje u tišini. Porto treba njegovo najbolje izdanje da potvrdi status favorita u skupini”.
Može, ali ne u utakmicama s Dinamom...
