Braća Santini, Ivan (22) i Krševan (24), nikad nisu igrali zajedno u klubu. Ivan je sa 16 otišao u Zaprešić, gdje je odigrao polusezonu jer nije htio potpisati stipendijski ugovor sa Zadrom, a odmah za njim Zadar je napustio i Krševan. Jedan je napadač, drugi vratar.
Ivan se vratio u Stanove i danas je prvi strijelac HNL-a, a Krševan odrađuje drugu sezonu u zaprešićkom Interu, nakon što je branio za Velebit, Segestu, Moslavinu i Hrvatski dragovoljac.
– Ivan mi nikad nije postigao pogodak, a igrali smo triput jedan protiv drugoga. Zasad sam uspješniji jer je Inter dvaput pobijedio. Tko prvi dođe do pet pobjeda, plaća večeru – rekao je Krševan.
Počeli kao skakači u vodu
Ivan na to dodaje:
– I da dođem u priliku da mu postignem pogodak, ne bih to učinio. Ipak mi je brat i poštedio bih ga vađenja lopte iz mreže.
Krševan se nije dao:
– Uvijek ima istu priču, uvijek isti alibi kada mi ne zabije gol.
A hoće li uskoro igrati za istu momčad?
– Veća je mogućnost da karijeru zajedno završimo u Zadru. No, razmišljam o tome da na kraju karijere igram na mjestu napadača u Turnju – kaže Krševan.
Kao klinci bavili su se skokovima u vodu.
– To nam je bilo odlično. Trener je bio Arno Longin, nekadašnji prvak bivše Jugoslavije. Kako nije bilo bazena, skakali smo s daske u more. Tako bismo poslije škole rekli roditeljima da idemo na trening, a zapravo bismo se kupali – rekao je Ivan.
Zašto ste se prestali baviti skokovima u vodu?
– Otišli smo kad je trebalo platiti članarinu, ha ha – šali se Krševan.
Za razliku od Krševana, Ivan je već iskusio kako je to biti nogometni gastarbajter.
– Iz Zaprešića sam otišao u Salzburg, a potom u Ingolstadt. U Austriji me zatekla očeva smrt. To je za mene bio strašan udarac i odlučio sam se vratiti u Zadar – rekao je Ivan, koji je veliki vjernik.
– Svaki dan idem na misu. Nakon brojnih tragedija koje su se dogodile u samo nekoliko mjeseci, Bog mi je otvorio put kojim sada koračam – rekao je Ivan.
U samo nekoliko mjeseci poginuo je njihov prijatelj i suigrač Hrvoje Ćustić, potom im je umro otac, pa je Ivan zbog ozljede potrbušnice pauzirao osam mjeseci, a Krševan je na utakmici u Vukovaru slomio dva rebra.
Stao na vrata da ne bi trčao
– I ja sam vjernik, ali ne stignem svaki dan na misu. Umjesto toga svake se večeri molim 10 do 15 minuta – rekao je Krševan.
Otac Romeo bio je poznati zadarski glazbenik i danas je njegova pjesma "Kamena Dalmacija" himna navijača, a napisao je i pjesmu za Hrvoja Ćustića "Dvanaesti anđeo".
– Puštao mi je riječi pjesme preko Skypea dok sam bio u Austriji. Nažalost, nije dočekao da je čuje na radiju – istaknuo je Ivan.
U Zadru i Zaprešiću zasad im je jako dobro.
– Meni je dobro jer sam kod kuće. Ljeti se stignem i okupati u moru u stankama između treninga. Samo mi je žao što Zadar nema ambicija da postane veliki klub koji bi se borio za trofeje. Imamo odlične navijače, ali mi je žao što više navijaju za Hajduk kada igramo protiv njega – rekao je Ivan.
– Nemoj mi sada vaditi mast s morem, koje mi u Zaprešiću tako nedostaje. Pogledam kroz prozor očekujući more, kad ono – ništa. Morat ću na prozore staviti morske motive, ha ha... – rekao je Krševan.
A kad ugledate more na TV-u?
– Odmah ga gasim.
Nisu ljubitelji brzih i dobrih automobila kao većina nogometaša.
– Nemamo mi novca za te skupocjene igračke. Najviše se volim prošetati od stana do igrališta, a ako je loše vrijeme, onda se dvije stanice povezem autobusom. Doduše, kontrolor me već dvaput uhvatio bez karte, pa sam mu rekao da sam student i da nemam novca – rekao je Krševan.
Ivan također stanuje blizu stadiona Stanova.
– Pet minuta hoda – kaže, a Krševan se ubacuje:
– Ali ne bi išao pješice, već automobilom.
Ako je netko lijen od njih dvojice...
– To sam svakako ja. Kada sam došao trenirati nogomet, rekao sam da želim na vrata da ne bih morao trčati. Danas vidim da sam pogriješio jer treniram više od ostalih igrača – ističe Krševan.
Obojicu privlači igranje u jakom inozemnom klubu. Nastavi li Ivan ovako postizati pogotke, ubrzo bi mu se to moglo i ostvariti.
Samo ne u Englesku
– Da igra u Dinamu ili Hajduku, postizao bi dvadeset pogodaka po sezoni – rekao je Krševan i dodao:
– Najradije bih u Španjolsku ili Italiju. U Francuskoj se puno trenira, u Engleskoj vratar uvijek strada, a u Njemačkoj je prevelika disciplina.
A mogu li braća zajedno zaigrati za reprezentaciju?
– Kao klincu vatreni iz 1998. bili su mi veliki uzor, posebice Prosinečki, Boban i Šuker. Bilo bi lijepo jednom odjenuti kockasti dres – rekao je Ivan, a Krševan dometnuo:
– Ja sam već bio u reprezentaciji, ali onoj do 21 godine. Nadam se da mi to nije bio i posljednji nastup za Hrvatsku.
