Najvjerniji navijači Cibone, okupljeni u Udruzi Mi smo Cibona, oglasili su se s alarmantnim priopćenjem koje samo potvrđuje činjenicu da njihov voljeni klub i nadalje hoda po rubu provalije. Štoviše, ovog časa čini se da je bliže ponoru nego čvrstom tlu pod nogama. Prenosimo vam sadržaj tog apela.
"Cibona je institucija zagrebačke, hrvatske i europske košarke te kao takva zaslužuje poštovanje i senzibilitet u svojim najtežim trenucima uzrokovanih financijskim dubiozama koje su se kalemile zadnjih dvadesetak godina od Bože Miličevića, Zdenka Antunovića, Ive Jelušića, Ivice Lovrića, Mladena Bušića te Domagoja Čavlovića.
Nažalost, smjer razvoja kluba prije deset godina nastao političkim uvjetovanjem nije išao u smjeru preoblikovanja dugova u dionice kao u slučaju naših najvećih i jedinih rivala u granicama Hrvatske, KK Zadra i KK Splita, već kroz vraćanje dugova u predstečajnoj nagodbi. U slučaju Cibone pravda je spora i nedostižna što je ogledalo i poraz hrvatskog zakonodavstva i same države dok su se svi dionici, zaslužni za to što je Cibona tresnula o pod, izvukli bez ikakvih posljedica.
U desetogodišnjem procesu Cibona nije uspjela te je trenutna situacija takva da klub pokušava provesti preoblikovanje iz udruge u sportsko dioničko društvo; o tome koliko brzo, kvalitetno i uspješno taj proces traje znamo najbolje mi, navijači Cibone, te smatramo to sramotno sporim i loše komuniciranim, ali s druge strane ako želimo da najveći hrvatski klub i miljenica navijača postoji i dalje nemamo drugog izbora.
Iako je medijski narativ kako je Cibona klinički mrtva, čak i u ovoj, sramotno lošoj sezoni za naš klub s juniorima u domaćem prvenstvu, na kraju su odigrani polufinale prvenstva Hrvatske, finale Kupa te se do pretposljednjeg kola borila za playoff ABA lige. Mlađe kategorije ostvarile su zapažene rezultate, osvojene su tri medalje u prvenstvu Hrvatske dok su juniori sezonu završili i među četiri najbolje ekipe u regiji. Cibona je i dalje najveći hrvatski klub, osvajač dvadeset naslova prvaka Hrvatske, tri naslova prvaka Jugoslavije, dva naslova prvaka Europe, osvajač ABA lige, Kupa pobjednika kupova i sijaseta ostalih trofeja, a čije su najveće legende kluba Dražen Petrović, Krešo Ćosić i Mirko Novosel članovi košarkaške Kuće slavnih, dok su trenutno tri NBA igrača Dario Šarić, Ivica Zubac i Bojan Bogdanović bivši igrači Cibone.
Usprkos političkom iživljavanju, pljački kluba i eksproprijaciji njegove imovine te nesposobnosti menadžmenta da klub vrati tamo gdje je uvijek pripadao – Cibona i dalje postoji. Cibona sa svojim aktualnim rezultatima u najgoroj mogućoj sezoni, poviješću i brendom nije razina kvartovskog kluba i nikad neće biti. Poruka dionicima u Košarkaškom savezu Zagreba, vezano uz kontekst medijskih istupa o raspodjeli javnih sredstava za košarku, je da Cibona jest i bit će najveća perjanica zagrebačke košarke dok god je mjerilo i dalje u svakom sportu - rezultat.
To isto vrijedi i za Hrvatski košarkaški savez; prijetnje izbacivanjem iz domaćeg prvenstva zbog dugova, u trenutku kada Cibona aktivno radi na rješavanju istih, te reketarenje ABA ligaša s igranjem regularnog dijela domaćeg prvenstva pred praznim dvoranama zbog nečijeg kaprica nemaju smisla, bez Cibone niti domaće prvenstvo nema smisla. Ideološko-politički razlozi odbojnosti ABA lige te pozicioniranje u odnosu FIBA-ULEB kroz kanaliziranje hrvatskih kluba u košarkaškim natjecanjima nisu razlog da se jedine ozbiljne hrvatske košarkaške klubove kao što su Zadar, Split i Cibona mrcvari tijekom prvog dijela domaće lige.
Na kraju poruka svim dionicima u preoblikovanju; bez privatizacije kluba nema ni povrata vaših potraživanja i sve odlazi u vjetar. Uvjetovanja isplata dugova prije preoblikovanja znači dvije činjenice – novaca Cibona nema i trenutno je na respiratoru, a s preoblikovanjem i vrijednosnim udjelom odnosno dionicama postoji šansa da te dionice utržite – u suprotnom i dugovi nemaju ni teoretsku šansu za naplatu. Jedini spas kluba je privatizacija; u ovom trenutku radi li se o indijskom, američkom ili bilo kojem drugom kapitalu odnosno pretvorbi potraživanja u dionice – najmanje je bitno. Isto tako, želimo da gradske i državne institucije birokratski ubrzaju proces, koliko je moguće, te uz čiste papire što prije dovrši isti kako bi ponovo mogli gledati Cibonu na onoj razini koju zaslužuje.
Sačuvajmo Cibonu, neovisno volimo li ju ili mrzimo no bez nje hrvatska košarka gubi svaki smisao."
