Bronca i još dva finala na Europskom prvenstvu u malom bazenu u Netanyji! Hrvatski plivači kao da su se probudili iz višegodišnjeg sna. Osim što kao izbornik reprezentacije ima zasluge za sva tri finala, Mićo Milošević za dva je od njih zaslužan i kao trener. Sanja Jovanović osvojila je broncu na 50 metara leđno, a Mario Todorović bio je s osobnim rekordom (23.16) osmi na 50 metara dupinovim načinom (treći finale bilo je sedmo mjesto Ane Radić), a oboje već nekoliko mjeseci rade s Mićom.
– Pa, dobro, promjena trenera uvijek donese nešto novo. Unio sam u te njihove pripreme malo svoga iskustva i to je urodilo plodom. Sanja je stalno u Primorju, a Mario je plivač ZPK-a, ali trenirao je puno i s nama u Rijeci – kaže Mićo i obrazlaže:
– Sanji nije lako parirati mlađima, ali ona ne priznaje godine. Sad je povratila samopouzdanje, opustila se i opet je opasna. Todi je i na 50 slobodno rušio osobni rekord i samo ga je jedna desetinka dijelila od polufinala. Finale na 50 dupin pokazalo je da nismo "fulali".
Sjajnoj plivačkoj karijeri vi ste dodali i potrebnu naobrazbu, zar ne?
– Da, završio sam Višu trenersku školu pri Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, najviše na poticaj profesora Borisa Volčanšeka, također bivšeg plivača, trenera i izbornika. "Trebat će ti škola", govorio je i bio je u pravu. Jer dobije se znanje, ali sad i zakonski propisi inzistiraju na diplomi.
Može li se biti uspješan trener i bez velike plivačke karijere?
– Ima i takvih trenera, kao što ima i vrhunskih plivača koji ne moraju biti dobri treneri. Nema pravila. No ja sam uvijek tragao za novostima, bio sam dobar s mnogim trenerima još kao plivač, sad također s mnogima razmjenjujem iskustva.
U nedavnom razgovoru za Večernji list Gordan Kožulj istaknuo je da naši plivači moraju biti otvoreniji za nove ideje?
– I treneri, a ne samo plivači. Puno toga se promijenilo u svjetskom plivanju, moramo pratiti te trendove, odlaziti u inozemne kampove... Inače se lako zaostane. Otkad nema odijela, rad u vodi postao je značajniji, tehnike plivanja važnije. Podvodna snimanja su neophodna, ali sve to košta. U drugim se zemljama puno više ulaže u plivanje pa je tako godišnji budžet plivanja u Britaniji čak 42 milijuna, ali ne kuna, nego funti. A kod nas? Bolje ne pitajte...
Znamo da je to oko tri milijuna kuna. Može li se domaćom pameću postići uspjeh? Može li se do medalja iz Hrvatske ili se mora studirati u SAD-u?
– Može, imamo talenta kod plivača i entuzijazma kod trenera, ali i to ima svoje granice. Najbolja stvar kod Amerikanaca je to što je na njihovim fakultetima sve na jednom mjestu: bazen, teretane, restorani... Sportaši su privilegirani i imaju mnoge prednosti.
OI u Riju sve su bliže, a mi nemamo sigurnog nijednog plivača?
– Zasad nemamo nikoga sigurnoga, a najbliži su A normi naši Amerikanci Matea Samardžić, Anton Lončar i Fran Krznarić. Naravno, tu su i Sanja i Todi od kojih također očekujem da će isplivati A norme.
>> Sanja Jovanović osvojila broncu na Europskom prvenstvu!
