Klubovi u rukama bogataša

Milijarderi: Dajte jedan klub, makar i onaj koji nisam htio...

Leicester
Foto: Reuters/PIXSELL
1/11
06.09.2016.
u 09:39

Za velike dečke, one s lisnicama toliko punim da ih ne mogu držati u stražnjem džepu, igračke su – nogometni klubovi. Ništa čudno, treba negdje i potrošiti, zabaviti se... Ali, isplati li se tim dečkima takva vrsta zabave?

Igračke za muškarce. Počneš s medvjedićem, nastaviš s traktorom pa kupiš karbonske peraje. No, za velike dečke, one s lisnicama toliko punim da ih ne mogu držati u stražnjem džepu, igračke su – nogometni klubovi.

Ništa čudno, treba negdje i potrošiti, zabaviti se... Ali, isplati li se tim dečkima takva vrsta zabave?

Soudani rastužio Mateschitza

Sjetite se lica Dietricha Mateschitza koji je nedavno u loži Red Bull Salzburga gledao kako dinamovac Soudani torpedira njegov klub baš kad je mislio da je uplovio u Ligu prvaka.

Ni silno bogatstvo, a vlasnik Red Bulla ima 14,8 milijardi dolara, ne garantira uspjeh. Pogledajmo to društvo, tko su ti ljudi, kako su došli do novca?

Mateshitz je bio trgovački putnik za zubnu pastu Blendax, na putovanjima otkrio tajlandsko piće Krating Daeng.

Zanimljiv je i Enrico Preziosi, istina sa “samo” pola milijarde dolara, jer se obogatio baš na – igračkama, pa kupio talijanski klub Genou kao igračku.

Vlasnik Bologne, Kanađanin Joey Saputo, novac je stekao na siru. Amerikanac Stan Kroenke (8 milijardi dolara), sakuplja klubove kao neki sličice nogometaša ili salvete. Ima NBA klub, dva u NHL-u, u MLS-u...

Dakako, i Arsenal. A kad je početkom godine kupio ranč u Teksasu za 650 milijuna dolara, navijači u Londonu su se rastužili... Novac je njegov, on bira. Pa je uložio u kaubojske rančeve prije nego u pojačanja.

– Radim pametno, a prvi cilj nije mi osvajanje Premiershipa – rekao je.

Koliko to veselje stoji? Vlasnik NK Sarajeva je malezijski biznismen Vincent Tan. Stajao ga je oko dva milijuna dolara. Isti taj Tan kupio je i belgijski Kotrijk za dvostruko više.

Najpoznatiji je po kupnji Cardiff Cityja, kojem je promijenio boje u crveno, pa grb od ptice u zmaja...

Queens Park Rangersima vlasnik je – malezijski milijarder Tony Fernandes (vlasnik Air Asie), koji je dionice QPR-a otkupio od – Bernieja Ecclestonea. A zapravo je htio kupiti drugi klub...

– Oduvijek sam navijao za West Ham, ali kad se otvorila prilika da otkupim dionice QPR-a, nisam je mogao propustiti – kazao je.

Uložio je oko 50 milijuna, pa zatvorio pipu i digao ruke:

– Dosta ste me iskorištavali! Menadžeri bi prodali baku za uspjeh!

No, ti su iznosi za takve milijardere zaista za zabavu. Recimo, vlasnik Monaca Rus Dmitrij Ribolovljev rastavu je platio najviše na svijetu – plavokosoj supruzi Eleni isplatio je 4,5 milijardi dolara te joj prepustio grčki otok čiji je vlasnik bio Aristoteles Onassis.

Da bogatstvo vlasnika ponekad klubu ne znači mnogo, govori i primjer Deportiva. Vlasnik Zare Amancio Ortega (78,3 milijarde dolara) ujedno je vlasnik i Deportiva iz La Coruñe, ali ne ulaže toliko u klub da bi parirao Realu ili Barceloni. A vjerojatno bi mogao.

Neki klubove kupuju i zbog – srca. Simon Jordan, vječni navijač Crystal Palacea, kad je zaradio novac na mobilnim telefonima, od 100 milijuna dolara, 13 je uložio u svoj klub. S 32 godine, bio je najmlađi vlasnik kluba. Upozoravali su ga da je to glupost, ali on je rekao:

– Biznisom sam se i počeo baviti kako bih postao predsjednik Crystal Palacea. Sad sam uspio – kazao je Jordan i deset godina kasnije propao.

Što kad igračka dosadi?

Za Romana Abramoviča (8,1 milijardu dolara) vjeruje se da je od 2003. uložio više od milijarde. A milijardu prelazi i iznos koji je šeik Mansour iz Abu Dhabija uložio u Manchester City od 2008.

U Italiju ulaze Kinezi, kupuju Inter, navodno i Milan. Hrvatska? Imamo primjere Rijeke, Istre i Osijeka, u koje je ušao talijanski, odnosno američki i mađarski kapital. Ima li zarade?

Za one koji ne rade srcem, vjerojatno da, ali kako plaće igrača neprestano rastu, uključujući i iznose transfera, i najbogatijima je to teško pratiti. Profit nije prioritet. Obogatili su se na drugim područjima, ovo je za užitak. Ali što kad im igračka dosadi?

Komentara 1

EN
enos
15:06 06.09.2016.

Novinare...kad im "igračka" dosadi dionice prodaju drugome koji bi želio baš takvu "igračku". inače se to u svijetu zove ...biznis. nema ljubavi,nema osjećaja..samo biznis u kojem se lova obrće,obrće.... dok mi to shvatimo imat ćemo i dalje stadione iz 1955.. i kamčiti od gradskih vlasti lovu poreznih obveznika za "omiljeni" klub u gradu i regiji koji na utakmmici skupi 762 gledatelja.....po lijepom vremenu.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije