Čuli smo svi već dosta onih priča o sportašima koji cijeli život podrede nečemu i na kraju dođu na svjetski vrh, no rijetki su oni kojima takvo što uspije u samo godinu dana treniranja.
Možda Mireli Kardašević (31) voda nije potpuno novi teren jer se bavila plivanjem, ali ronjenje na dah trenira samo godinu dana i već je osvojila svjetsko zlato.
– Odlučila sam se za taj sport zato što sam prije osam godina završila plivačku karijeru i htjela sam se ponovno početi baviti nekim sportom koji je povezan s vodom. Nakon što sam navršila 30. rođendan, odlučila sam izabrati neki hobi, što će ujedno biti i trenutak za mene, i nakon pola godine upravo je taj hobi postao ozbiljan sport kojem sam potpuno posvećena – kaže Mirela i dodaje:
Najbitinija je smirenost
– U ovom sportu je najbitniji snažan karakter koji nas tjera da svakodnevno pomičemo vlastite, ali i ljudske granice. Mnogi ljudi neće razumjeti zašto se bavimo sportom u kojem se svakodnevno „gušimo“, no kada se isproba ta faza „gušenja“ i kada počnemo osluškivati svoje tijelo i zaboravimo na sve drugo oko nas, tek tada se možete upoznati s ljepotom ronjenja na dah. Kada nastupi stresna situacija, najbitnija je smirenost. Prije zarona imamo tri minute do tzv. official topa i pokušavam se što više opustiti, plitko disati kako bi se usporio rad srca, i na neki način povezati se s vodom. Prije zarona pokušavam ne misliti ni o čemu, nego se koncentriram samo na disanje.
Mirela je na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Lignanu osvojila zlato u disciplini dinamika bez peraja. Do pobjede je došla preronivši 170 metara.
– Biti najbolji na svijetu u bilo čemu je veliki uspjeh, a pogotovo u sportu kojem ste se potpuno predali. Svaki uspjeh je motivacija za još veći napredak, a ja vjerujem da je ovo samo moj početak.
Iako je Mirela majka dvojice dječaka, uz sve obveze ipak se stigne posvetiti i sportu, u kojemu se potpuno pronašla.
– Moji su sinovi već dovoljno veliki i uspijem izdvojiti vrijeme za sebe, tako da dobrom organizacijom, ali i voljom i motivacijom, sve uspijevam. Kada mi je potrebno, uskoče mi u pomoć roditelji. Majkom sam postala u ranoj dobi, i naučila sam da ako je roditelj sretan i ispunjen, tada je i dijete sretno. Za mene je ronjenje na dah trenutak za mene i moji sinovi me prate na svakom natjecanju i ponose se mojim uspjesima, a ujedno su mi i najveća motivacija.
Ronjenje na dah u Hrvatskoj nije previše popularno, no zato je u svijetu cijenjeno. U Hrvatskoj ga je popularizirao Goran Čolak te time našu zemlju postavio na ronilačku kartu svijeta.
– To je relativno mali sport, no naš najuspješniji ronilac Čolak napravio je veliki korak za nas ostale ronioce. Na posljednjem Svjetskom bazenskom prvenstvu u Italiji, u lipnju ove godine, osvojili smo ukupno sedam medalja. Moram reći da je konkurencija u svijetu vrlo jaka, bilo da je to u bazenu ili u dubini, tako da bez treniranja veliki rezultati ne mogu lako doći. Dobro napravljen plan treninga, koji je za mene vodio trener Ivan Drviš, vrlo je bitan. Bez Drviševe podrške u danima kada mi je bilo najteže sigurno ne bih postigla takve rezultate – kaže Mirela, koja se prisjetila i svojih teških početaka.
Nije znala što je čeka
– Moj je sport više psihički težak nego fizički, baš zbog živčanog sustava kojemu treba određeno vrijeme da se oporavi nakon dugih zarona. Na početku mi je bilo najteže to što nisam znala što me očekuje. Nisam prepoznavala signale koje mi tijelo šalje i bilo me strah tzv. blackouta u ronjenju, no onda sam jedan dan odlučila da ću svjesno otići u “blackout”, što znači da neću izroniti dok ne zaspim pod vodom, što je ujedno i obrambeni mehanizam našeg tijela koji nas štiti od utapljanja. Nakon što sam doživjela „blackout“ bilo mi je lakše roniti jer sam malo bolje upoznala signale koje mi tijelo šalje – zaključila je Mirela Kardašević, koja uskoro kreće na pripreme u Cavtat. Sljedeće natjecanje na kojem će nastupiti je Svjetsko dubinsko prvenstvo početkom listopada.
