- Bako, moj tata je najbolji igrač na svijetu, igra dobro i košarku,
ali didi se u nogometu ne može približiti - obratio se osmogodišnji
Dino baki Stjepanki.
O Balićima je riječ, u četvrtak navečer pratili smo tri generacije
Balića u velebnoj Spaladium areni na treningu hrvatske reprezentacije.
Trenirat ću rukomet
Dok je tata Ivano pokazivao da su bolna leđa prošlost, djed Žarko s
unukom Dinom s klupe je pozorno upijao svaki trenutak treninga.
- Poslije tog treninga Dino me pitao može li i on početi trenirati
rukomet. Sad je na te-kvon-dou, to je dobro, pravi temeljni sport. Za
rukomet ili nogomet ima još vremena - kaže Žarko Balić.
Najstariji u generaciji Balića bio je vrstan rukometaš, i danas izgleda
kao da bi mogao igrati.
- Ha-ha, hvala. Ali, pustite mene, sada je vrijeme ovih drugih
generacija - smije se Žarko.
Bio je odličan srednji vanjski, a što bi drugo. Istu poziciju u
rukometnom svijetu zauzeo je i Ivano. I nema mu ravnog.
Prst sudbine
- Valjda mu je rukomet bio suđen. I prve korake učinio je u dvorani.
Kada je Ivano imao pet mjeseci, otišao je sa mnom u Italiju, igrao sam
u Cassano Magnanu kraj Varesea, pa je Ivano ondje prohodao. A kako smo
stalno bili u dvorani, prohodao je baš na parketu - prijseća se djed i
tata Balić.
Valjda je to bio taj prst sudbine koji je iznjedrio najboljeg svjetskog
rukometaša. Premda, Žarko tvrdi da bi Ivano, da se uhvatio nogometa,
bio bolji nego što je sada rukometaš.
- Uvjeren sam u to sto posto. Voli Ivano košarku, ali bio bi vrstan
nogometaš. Jednom sam ga kao klinca odveo na utakmicu (Žarko je
godinama igrao mali nogomet, i to odlično, nap. a.), kazao mu da ga
nitko od starijih ne smije proći. Znate tko ga je prošao? Nitko, prije
bi im Ivano ogulio kosti nego da ga je netko predriblao. Ali, otišao je
u rukometne vode i nije pogriješio - kaže djed Balić.
Jednom su dva Balića zaigrala zajedno, Ivano je upravo počinjao s
rukometnom karijerom, a Žarko je još bio u Italiji.
- Igrali smo za moju talijansku momčad. Što ću vam govoriti, srce mi je
naraslo do neba - prisjeća se Žarko Balić.
Naravno, na srednjem je bio stariji Balić.
- A tko će bit. Zna se tko je glavni, ha-ha. Ma, nikad mu kao klincu
nisam popuštao. Mama je bila popustljiva, mene je uvijek morao
pobijediti, i za to se, bez obzira na to o čemu se radilo, morao dobro
pomučiti - nasmijao se Balić.
Nije mu lako ovih dana otkako se reprezentacija preselila u Split. Svi
smatraju da bi otac Ivana Balića u džepu trebao nositi smotuljak
ulaznica za utakmice i dijeliti ih.
- Čini mi se da me zvalo dva milijuna ljudi. Svi bi htjeli ulaznice, i
onda se čude kad im kažem da ih nemam - kaže Balić stariji.
Zadovoljan je Ivanovim oporavkom.
- Sada je na oko 60 posto svojih mogućnosti, valjda će biti još bolje
do prve utakmice. Kad bi došao do 80 posto, bilo bi to odlično -
zaključio je Ivanov otac Žarko Balić.
