Legenda

'Otac i ja jedini smo za Hrvatsku igrali dok je još postojala Jugoslavija'

Hrvatska reprezentacija - 1990.
Foto: Marko Lukunić/Pixsell
1/5
09.10.2019.
u 08:07

Ni slučajno, evo baš kupujem karte za sebe i za sina. Takva utakmica se ne propušta, i zbog toga što je u reprezentaciji nekolicina igrača koje sam i ja ‘taknuo’ - kaže Vulić

Pet je obitelji u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije dalo oca i sina reprezentativce: Kranjčar (Zlatko i Niko), Andrijašević (Stipe i Franko), Gabrić (Tonči i Drago), Halilović (Sejad i Alen) i Vulić – pokojnoga Antu (1928.-1993.) i Zorana.

– Moj otac i ja jedini smo za Hrvatsku igrali dok je još postojala Jugoslavija – kazao nam je jučer u Splitu legendarni hajdukovac, 58-godišnji Zoran Vulić, igrač koji je za Hrvatsku nastupio tri puta.

Među ostalim, u prvoj utakmici hrvatske reprezentacije, 17. listopada 1990., godinu dana prije proglašenja neovisnosti, protiv SAD-a u Zagrebu.

Tri utakmice za Hrvatsku

Zanimljivo je, međutim, da je njegov pokojni otac Ante, dugogodišnji Hajdukov vratar, uz Stanu Krstulovića, Antu Žanetića, Sulejmana Repca i Jolu Vidoševića, činio prvu garnituru Hajdukovih reprezentativaca Hrvatske.

Sva petorica za Hrvatsku su nastupila 12. rujna 1956. u prijateljskoj utakmici s Indonezijom u Zagrebu (5:2).

Je li vam otac ikada pričao o toj utakmici?, pitali smo Vulića.

– Ne sjećam se njegove priče o tome, ali sjećam se kako mi je naš prvi izbornik Dražan Jerković na prvom okupljanju uoči SAD-a kazao: ‘S tvojim sam ocem igrao za Hrvatsku, a tebe sada vodim u dresu Hrvatske’ – prisjetio se Vulić.

Dražan Jerković je, naime, također nastupio u spomenutoj utakmici protiv Indonezije u Zagrebu.

Zoran Vulić prisjetio se kako je, kao igrač Nantesa, 1990. godine o svom trošku, kao i svi ostali reprezentativci, došao igrati za Hrvatsku protiv Amerikanaca.

– Jedini dres koji čuvam iz cijele karijere je dres u kojemu sam nastupio u toj prvoj utakmici za Hrvatsku. Došao sam na to okupljanje u Zagreb nošen srcem, s puno ponosa, i s tim osjećajima nastupio sam za reprezentaciju poslije još dva puta. Na žalost, na utakmici protiv Ukrajine u Zagrebu 1993. godine doživio sam tešku ozljedu, stradali su mi križni ligamenti i, kako sam na tu utakmicu došao bez dozvole kluba, zadnju godinu ugovora s Nantesom nisam odradio. Više nisam nastupio za taj klub. Bila je to moja pogreška i ne mogu se žaliti da klub nije prema meni bio korektan – kaže Vulić.

Nećete propustiti utakmicu Hrvatska – Mađarska?

– Ni slučajno, evo baš kupujem karte za sebe i za sina. Takva utakmica se ne propušta, i zbog toga što je u reprezentaciji nekolicina igrača koje sam i ja ‘taknuo’. Individualno sam radio s Perišićem, Vlašićem i Pašalićem, Rebića sam vodio u RNK Split. Tko je od njih bio najtalentiraniji? Ne volim rangirati igrače, svaki od njih specifičan je i jako nadaren. Taj Rebić imao je u sebi neku ‘divljinu’, s kojom je ‘jedan na jedan’ mogao probiti svakoga – ističe Vulić.

Izbornik Dalić ne otkriva sastav za Mađarsku, a Nikola Vlašić možda povratkom Rakitića gubi poziciju u prvih 11?

Dalić zna što radi

– Ja bih stavio Vlašića od prve minute, uvijek sam bio sklon mladim igračima, ali i zato što je u odličnoj formi. I čini mi se bespredmetnom rasprava mogu li Vlašić, Modrić i Rakitić igrati zajedno. Podsjeća me to na onu priču o Bobanu, Prosinečkom i Asanoviću. Za mene uvijek trebaju igrati najbolji, a izbornik je u to najbolje upućen. U prosudbe Zlatka Dalića ne treba sumnjati ‘ni milimetra’, jer on je već toliko puta dokazao da zna što radi. Mi smo s Dalićem prvi u skupini i očekujem da tako ostane i nakon Mađarske – naglašava Vulić.

Pamtite li Dalića kao nogometaša, bili ste suigrači u Hajduku?

– Dalića pamtim kao prototip njemačkoga profesionalca; malo priča, puno radi. A takve nogometaše treneri najviše vole. Zlatko Dalić danas se na isti način ponaša kao trener – zaključio je Zoran Vulić.

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije