Lagano sam počeo pripreme i za drugu utakmicu na kojoj treba igrati protiv Čeha. Svako ljeto im se smijemo jer se vole zaputiti luftićem do najbližeg otoka ili japankama do najvišeg vrha Velebita. No u nogometu ih shvaćamo kao ozbiljnog protivnika.
Poslije prve pobjede dobili smo krila. Govorili su to i mnogi ukrašeni auti koji su se mogli vidjeti na svakom koraku. Prije prve utakmice su samo poneki okitili svoje retrovizore kockicama, a sada imamo ukrasne zastavice i ono što se najbolje vidi - poklopce motora. Kič samo takav, ali ako ljude veseli, sve je ovih dana dopušteno.
Nego, vratimo se mi na staro poznato mjesto zločina (ili bolje reći gledanja), uz birc na obali rijeke, ali sada nekih tri sada kasnije nego prošli put. Oko mene je sada više ljudi i svi su u kockicama. Stvarno dobar prizor. Svi smo zajedno i zajedno navijamo. Ovoga puta se moja ekipa nakrcala i dodatnim grickalicama, tako da nam gledanju utakmice bude još slasnije.
Već u prvih par minuta kako je startala utakmica, vidjelo se da je naša ekipa bolja od Čeha – premoćni u posjedu lopte i pokušajima udarca na gol. Kod češke ekipe svakako treba spomenuti sada već legendarnog golmana Petra Čecha koji je stvarao priča za sebe i obranio nekoliko dobih lopti. Ali, naravno, nije on svemoguć tako da, od svih napada, morao je nešto i dobiti u svoju gajbu.
Perišić završava, a Rakitić prebacuje
Tako je bilo i u 37. minuti kada je Ivan Perišić završio predivnu akciju i prvi put zatresao mrežu iza Čecha. Stvarno početak utakmice koji smo svi priželjkivali i da se samo tako dobro nastavi. Još smo napadali do kraja, čak smo imali i korner, ali je sudac odlučio da je kraj prvog poluvremena. Ne mislim da je ovo ispravna odluka jer možda bi nam ta šansa donijela još jedan pogodak. Kako god bilo, trebalo se u 15 minuta stanke isprazniti i naručiti novu rundu.
Početak drugog poluvremena je pokazao da s Česima nije lagano i da oni itekako znaju stisnuti pa su i oni postali agresivniji. Bilo je tu dosta udaraca kojih nije smjelo biti, ali to je sve dio igre zvane nogomet. I onda opet naše slavlje u 59. minuti! Rakitić zabija jedan stvarno majstorski gol. Umjesto da, kao i većina igrača, kao sivonja napucava na gol, on je loptu samo lagano potkopao i prebacio je preko Čecha koji je ostao samo ležati. To su te male finese koje čine vrhunske igrače.
Nakon ovoga gola, Česi se nisu dali i počeli su napadati, što im je na kraju i donijelo gol u 76. minuti. Dobro je to što kraj utakmice nije bio daleko i samo je trebalo zadržati tu prednost od jednog gola i probati, naravno, napraviti šanse za novi gol. I onda je došla ta kobna 86. minuta!
Šok i nevjerica!
Odjednom su sa tribina bačene baklje, bengalke ili što već. Sav ponos, sreća i zadovoljstvo gledanja utakmice je u tom trenutku pokvaren. Ono što se nikako ne može opisati je tih par sekundi šutnje koja je zavladala kada je cijeli taj cirkus počeo.
Ne, to nisi navijači i ne, to se nije trebalo dogoditi i to je trebalo biti spriječeno. Ima tu puno postavljenih pitanja od toga tko su ti kreteni (u nedostatku boljeg izraza) i kako su, uza sve to osiguranje, mogli unijeti baklje na stadion. Ne bih niti htio početi pomišljati gdje su ih stavili da bi ih prenijeli. Stvarno, svi smo ostali bez riječi.
I onda je sve krenulo naopako. Naši igrači su se izgubili i Česi su u 93. minuti zabili svoj drugi gol, a mi svi smo i dalje ostali u šoku i nevjerici da sve ovo što se dogodilo nije bio san.
Utakmica je napokon okončana i kada se gleda realno, ovaj jedan bod je opet bolje nego nijedan, ali tragedija se nije trebala dogoditi i sve je trebalo završiti u našu koristi jer bili smo bolji.
Teroristi kažu ovo je naš rat. Protiv koga? Protiv mene, protiv većine, vidjeli smo koliko je bilo navijača a koliko terorista. Protiv države svakako. Torcida je zaprijetila da će uz pomoć svojih "prijatelja" Francuza u 85-oj minuti izvršiti teroristički atak. Što je tada napravio nesposobni ministar i nesposobni vrh policije? Jesu li ikoga priveli? Jesu li zapljenili računala i utvrdili sa kim su dogovarali ovaj teroristički čin protiv države koju oni trebaju braniti? Zato gospodo ne grabite funkvije za koje ni u peti niste sposobni.