– Nikada neću zaboraviti taj osjećaj straha i nelagode kada me te subote probudio telefonski poziv rođakinje Soraye iz Španjolske: "Upali TV i gledaj vijesti. U Čileu je bio potres!". Bio sam užasnut, svašta mi je prolazilo kroz glavu, molio sam Boga da su moji dobro – prisjeća se Morales.
Protiv Sesveta željeli ste igrati iako niste znali što je s vašom obitelji?
– Zatomio sam sve osjećaje i molio trenera da me postavi u igru. Jedino igrajući mogao sam iz glave odagnati crne misli. Hvala Bogu, kasnije sam saznao da su moji dobro.
Kao grad duhova
Put iz Zagreba bio je dramatičan. Iz Münchena je letio u Sao Paulo, pa u Buenos Aires, gdje se grčevito borio za avionsku kartu za Čile.
– Prijatelj moga suigrača Calella uspio me ugurati na listu putnika, ali kad sam došao na aerodrom, ispostavilo se da sam ispao s te liste. Poludio sam, tražio pomoć u čileanskoj ambasadi, pa su me ipak ugurali na popis putnika u Mendozu. Odatle sam pak od 21 do 5.30 autobusom putovao do Santiaga. Kada sam ondje stigao, osjećao sam se kao u gradu duhova. Nikoga nije bilo na ulicama.
Pedro je odmah otišao k supruzi Jeniffer, a potom je želio svojim džipom otputovati do Concepciona.
– Inače se dođe za četiri sata, ali zbog porušenih cesta, sada se putuje 15 sati. No, moj prijatelj Juan, šef policije u Santiagu, zabranio mi je odlazak iz sigurnosnih razloga. Dobro je imati prijatelje na takvim položajima. Omogućio mi je da policijskim vozilom pošaljem paket svojima u Concepcion.
Izbornik će me zvati
U tom gradu živi Moralesov otac Pedro, majka Cecilia, te braća Gustavo (22) i Bastian (13).
– Na žalost, do dana današnjega s njima se nisam čuo, jer su telefonske linije u prekidu. Komuniciramo chatom.
Jeste li ih pozvali u Hrvatsku?
– Jesam, ali ne žele doći. Kažu da su dobro, ništa im ne nedostaje, a žele čuvati kuću od pljačkaša. Moji prijatelji i rođaci su također dobro, a meni su uništena dva stana, koja sam kupio prošloga prosinca. Zgrada se jednostavno prepolovila. Jedan stan koštao je 70.000 eura, drugi nešto manje. Sad mi je ostao još jedan, taj nije oštećen, a za ove uništene očekujem nadoknadu osiguravajuće tvrtke.
Reprezentacija?
– Nismo igrali prošle jeseni protiv Njemačke zbog Enkeove smrti, a sada ni s Kostarikom i S. Korejom zbog potresa. To je hendikep, jer se svi drugi uigravaju. Meni su, za boravka u Čileu, obećali da ću do SP-a sigurno dobiti šansu da igram za reprezentaciju - zaključio je Morales.
'I ja ću uskoro dobiti hrvatsko državljanstvo'
Razmišljate li i vi, poput suigrača Ibañeza, o hrvatskom državljanstvu?
– Da, to mi može samo koristiti, a uskoro će se navršiti dvije godine moga boravka ovdje. Jennifer i ja uživamo u Zagrebu.
Već ste nastupili za Čile, pa ne biste imali pravo igrati za Hrvatsku?
– Neka se nitko ne uvrijedi, ali ne bih mogao igrati niti za jednu drugu selekciju osim čileansku. Moji u Čileu bi me ubili kada bih igrao za drugu državu! – smijući se rekao je Pedro Morales.
“Pripadam svojoj ljubavi”
Pedro Morales oženio je svoju suprugu Jeniffer 27. prosinca 2008. godine u Čileu, a u Zagrebu si je, na bočnom dijelu torza, dao tetovirati posvetu svojoj najdražoj.
– Tekst je na francuskom, a glasi otprilike ovako: “Ja pripadam svojoj ljubavi, ona pripada meni”. Moja Jeniffer isti si je tekst dala tetovirati na nadlaktici. Sretni smo skupa i nadamo se da ćemo uskoro našu vezu okruniti djetetom – kaže simpatični Čileanac, kojemu u Zagrebu smeta samo hladnoća.
jadnik...žao mi ga je...stvarno...može i on tražit poticaj jer ipak je u neku ruku seljak...jeb. te mamić