Nekad je centar za veselice Dinamovih igrača bila "Karaka", nerijetko su dečki iz 1982. u njoj bili zadnji gosti. Kasnije se druženje preselilo u "Gavellu", kod istog šefa Pave Kremenića.
U utorak je proslava stogodišnjice kluba bila prilika za podsjećanje na dobra, stara vremena, pa je dio legenda plavih iz HNK otišao u "Gavellu". Kranjčar, Kuže, Arnautović, Mustedanagić, Kozniku, Džoni, Cvitanović, Komljenović... nastavili su opušteniji dio. A možda je među njima i pokoji kandidat za Vahina nasljednika.
Ištvanić, Panadić i Lesjak dugo su činili zadnju liniju plavih, jučer su opet bili zajedno.
– Usavršavam se, uvjeren sam da mogu dobro raditi trenerski posao, no nisam nametljiv, ali nametnut ću se radom – pričao je Andrej Panadić. Možda jednom dođe i na Dinamovu klupu, tko zna.
– Lijepo je vidjeti sve generacije na okupu, da dišu zajednički. Jednom se slavi sto godina, pa se ponosim što sam dio te povijesti i slavlja, ali i što sam kao igrač dao nekakav doprinos klubu – dodao je Zlatko Škorić Žoga, legendarni vratar iz 1967.
Zagrebački nogometni klub Dinamo slavi 60 godina postojanja. Na današnji dan, 9. lipnja 1945., točno prije šest desetljeća, Dinamo je registriran kao potpuno novi nogometni klub. Igrači su došli iz HAŠK-a i Građanskog, dva zagrebačka kluba s velikom tradicijom, koji su odmah nakon fuzije prestali postojati. Klub iz Maksimira je, poput većine ostalih velikih svjetskih klubova, imao burnu prošlost, koju je na ovim prostorima bilo nemoguće nevezati uz politiku i ljude na vlasti. Bilo je tu čvrstog oponiranja, ali i “sponzorstva” od strane najviših struktura. Na samom početku, prvih dana postojanja, trenersku palicu uzeo je Martin Bukovy, došavši iz Građanskog. Igračku osovinu činili su tada nogometaši pridošli iz HAŠK-a: Čajkovski, Kacian, Peričić, Lojen... Plava boja uzeta je od Građanskog, a i novi grb je imao dosta sličnosti s onim od Građanskog. Sve do osasmostaljenja Hrvatske, Dinamo se nije dao uvući duboko u komunističke strukture i biti manipuliran od strane vlasti. . Od 1945. do 1990. Dinamo je osvojio četiri naslova prvaka Jugoslavije (1948., 1954., 1958. i 1982.). Dvije godine iz tog razdoblja svim će ljubiteljima plavih zauvijek ostati u sjećanju – 1967. kada je osvojen Kup velesajamskih gradova te 1982. kada je Dinamo na čelu s Ćirom Blaževićem nakon pune 34 godine osvojio naslov prvaka. Te godine je člansku iskaznicu Dinama imalo više od 40,000 ljudi, a tribine su redovito bile pretjesne za sve ljubitelje atraktivnog nogometa. Ne zaboravimo da je u doba SFRJ osvojeno i sedam kupova Jugoslavije. Nakon uspostave hrvatske neovisnosti Otcijepljenje od Jugoslavije i početak Domovinskog rata gurnuli su nogomet u drugi plan, no ne zadugo, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ubrzo je uvidio da nogometni klub omiljen među masom može biti jako političko oruđe, uz to, narodu je trebao jak klub da dobri rezultati izazovu zadovoljstvo i pobude nacionalni ponos. Od 1993. do 2000. klub je nosio ime Croatia, objedinivši u svom grbu simbole HAŠK-a, Građanskog i Dinama.