Nogomet je prekrasna igra. Istina da često nije preporučljiva onima s tankim živcima ili srčanim manama, ali epitet najvažnije sporedne stvari na svijetu nosi s ponosom. Koliko su nam samo drame priredili vatreni, od Svjetskog prvenstva i one, sada već legendarne utakmice protiv Francuza u polufinalu, pa do posljednjeg Europskog prvenstva gdje su Turci cijelu Hrvatsku zavili u crno.
Teško je reći koji je od ta dva susreta bio dramatičniji. Turci su možda i zabili u posljednjim sekundama, ali ako se prisjetimo tko je zabio u Francuskoj, onda ovo pitanje dodatno dobiva na težini. Francuska je pogocima Thurama slavila sa 2:1 i prošla u finale, dok je Hrvatska u borbi za treće mjesto nadvisila Nizozemsku sa 2:1. Veliki je uspjeh to treće mjesto, ali ostaje veliki žal za onim što je moglo biti u finalu protiv Brazila s ozljedama i bolestima izmučenim Ronaldom, tada prvom violinom Carioca.
I nije stoga niti čudno što je tadašnji kapetan Zvonimir Boban dugo razmišljao hoće li zaigrati u sljedećem susretu protiv Francuske, također na Stade de Franceu, ali ovoga puta u prijateljskom susretu koji je odigran na današnji dan 1999. godine. Izbornik Miroslav Blažević ipak je mogao računati na Bobana pa je na teren izveo sljedeći sastav: Pavlović, Tomas, Štimac, Soldo, Rukavina, Stanić, Boban, Asanović, Jarni, Šuker. Momčad koja se i danas može pohvaliti ostvarenjem najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa nije imala svoj dan, jer su Francuzi predvođeni Zidaneom slavili sa 3:0. Pogotke su za Tricolore postigli Robert Pires, Florian Maurice i Tony Vairelles. Igrano je pred 80 tisuća gledatelja, a tada je, za razliku od današnjeg vremena, Stade de France bio neosvojiva utvrda.
U priloženom videu ipak ćemo se podsjetiti onog povijesnog susreta u polufinalu SP pošto je tamo ipak viđeno više toga, a sada, deset godina kasnije, ipak nam je puno lakše podnijeti tu sportsku tragediju, iako će se i danas naći nekoliko njih koji će baciti nešto u zid, ili čak možda pustiti suzu. Nema veze, to je nogomet. I zato ga toliko volimo.
