Pred košarkašima Hrvatske večeras je u 19 sati najteži ovoljetni ispit. Nakon 11 pobjeda u nizu, protiv suparnika nižeg rejtinga, na redu je dvoboj s Turskom, reprezentacijom koja u svom sastavu ima četiri NBA (Şengün, Korkmaz, Yurtseven, Bitim) i tri euroligaška (Hazer, Sanli, Osmani) te ostatak iz kvalitetnih turskih klubova kao što su Beşiktaş, Karşiyaka i Türk Telekom.
Utakmica je to finala pretkvalifikacijskog turnira s kojeg samo pobjednik odlazi u olimpijske kvalifikacije sljedećeg, olimpijskog, ljeta. Čim se saznalo da će igrati pretkvalifikacije, Turci su požurili s kandidaturom i dobili domaćinstvo od kojeg puno očekuju pa tako i pobjedu nad Hrvatskom. Očekuje to i njihov izbornik, dvostruki klupski prvak Europe Ergin Ataman, od ovog ljeta trener Panathinaikosa:
– Očekivao sam ovaj finale, posebice kada sam vidio hrvatski sastav. Ova dva tima ovdje su igrala najbolju košarku. Naravno da je igrati kod kuće neka vrsta prednosti, no košarka se ipak igra na parketu, a ne na tribinama. Naša prednost je i ta što za Hrvatsku više ne igra heroj Efesove povijesti Kruno Simon, jedan od meni najdražih igrača.
Kad je već spomenuo Simona, njega smo nazvali i pitali za očekivanja od hrvatskog nastupa pred jurišničkom publikom pred kojom je Turska ostvarila svoja dva najveća uspjeha (europsko srebro 2001. i svjetsko srebro 2010.).
– Turska je uvijek bila momčad koja je jako domaćinska, ne samo u košarci. Imaju taj jako veliki naboj kada igraju doma, cijelu državu iza sebe. Osjetit će se to i u dvorani, no ne treba se toga bojati. Štoviše, našima bi to, što će se igrati pred prepunim tribinama, trebao biti motiv više. Ove četiri utakmice koje su dosad odigrali na ovom turniru jesu bitne, ali one su igrane pred praznim tribinama. U ovoj pak mi nemamo što izgubiti. Ne bih ja rekao da su Turci favoriti jer i mi imamo svoje adute. Štoviše, taj ogroman pritisak koji je na njima da moraju proći dalje s turnira kojem su bili domaćini može biti naša prednost. Budu li dečki koncentrirani, možemo biti optimisti.
Kao jednog od ključnih igrača s hrvatske strane Simon, što je i logično, vidi Darija Šarića koji se jako dobro snašao u ulozi kapetana reprezentacije. Je li to neki novi Dario, odnosno onaj koji podsjeća na Darija iz Cibone ili Darija iz olimpijske 2016?
– Ne bih ja rekao da je to novi Dario. Ja sam možda sada u odgovornijoj situaciji, u ponešto drugačijoj ulozi, pa mi možda i to pomaže da izgledam bolje na terenu. A možda mi uloga koja mi je dodijeljena igrački više paše nego prije.
Kao novi kapetan reprezentacije, s kojom je ostvario četiri pobjede u nizu, Šarić je zadovoljan razinom homogenosti u momčadi?
– Momci su izvrsni, a ja se posebno moram osvrnuti na one koji su s reprezentacijom od 5. srpnja. Mnogi od njih imaju novi klub i ne znaju kakva ih situacija tamo čeka, a oni su odvojili svoje ljeto za reprezentaciju i imaju i sada istu energiju kao i prvog dana. I to je za čestitke. Ja koji sam se priključio kasnije mogu im samo reći jedno veliko hvala.
Zajedno s ostalim nositeljima igre (Zubac, Hezonja, Smith), kapetan će morati poraditi na ohrabrivanju suigrača koji nisu nikad igrali u takvom navijačkom grotlu kakvo ih čeka večeras u Sinan Erdem Areni. A takvih je pola momčadi.
– Turci su fanatični navijači, osjetio sam to vrlo dobro kada sam kao igrač Efesa, u one dvije sezone, gostovao protiv Fenerbahçea, Galatasaraya, Beşiktaşa ili pak izvan Istanbula. Bit će gusto, no moji suigrači su hrabri i željni da se i u takvim utakmicama pokažu. Nažalost, oni nemaju sreće kao njihovi kolege iz turskih klubova da igraju u tako jakoj ligi u financijski stabilnim klubovima, gdje se i sami bolje razvijaju uz jake strance, pa možda nisu ni dobili pravu priliku da se dokažu.
Može se očekivati da će upravo Šarića dopasti čuvanje najboljeg turskog košarkaša centra Houstona Alperena Şengüna.
– Şengün u Houstonu igra jako dobro, u NBA ligi ga zovu "Mali Jokić" jer igra slično njemu, dakako, još ne na toj razini. Miamijev Yurtseven je jako dobar ispod koša, Chicagov Bitim je dobar igrač, šuter, a da o Korkzamu i ne govorimo. On je odličan šuter koji može ući u šutersku seriju, ali može i kreirati. Ne zaboravite i jako dobrog centra Sanlija, visokog razigravača Sipahija koji godinama igra u boljim klubovima...
A baš smo s Korkmazom razgovarali o tome kakav finale nas čeka, a on najavljuje košarkašku atrakciju, ali i o tome koliko mu je Šarić pomogao u njegovoj prvoj NBA sezoni. A prisjetio se toga i Dario:
– Igrali smo zajedno u Efesu, a potom je on, ljeto nakon mene, došao u Sixerse. I sjećam se da je prve sezone bio nezadovoljan pa je govorio da bi htio ići, a na kraju je ispalo da je iz te momčadi uz Embiida u Sixersima do danas ostao još samo on.
O osnovnim psihološkim postavkama za finale porazgovarali smo s izbornikom Josipom Sesarom.
– Ono što nas čeka u finalu, pune tribine glasnih navijača, ne bi nas smjelo zastrašiti, već motivirati i nitko ne bi smio zakazati barem što se tiče volje i želje. Igramo protiv domaćina koji je ovaj turnir i organizirao da bi išao dalje, a mi ćemo u tome gledati svoju priliku. Ova utakmica trebala bi biti šlag na tortu za cijelo uspješno odrađeno ljeto i prema domaćinu se trebamo postaviti bez strahopoštovanja.
+13 na kraju.