Pogledajte sada kakvu težinu ima onaj famozni Rakitićev promašaj (ili Casillasova obrana) u posljednjem srazu Hrvata i Španjolaca u Gdanjsku: Ivan je, naime, tada imao priliku prekinuti niz od osam utakmica Furije bez poraza na europskim prvenstvima. Taj niz traje i dalje, sada je već na 12 utakmica, a posljednji koji se mogu pohvaliti skalpom La Roje na EP-ima su Portugalci, s minimalnim trijumfom 1:0 na turniru 2004.
Dugo bez Zlatne lopte
Nedodirljivost i dominacija u Europi, te još više niska od tri velika trofeja zaredom (2008. – 2012.) mnogima su dala argument za proglašavanje španjolske nogometne reprezentacije najvećom momčadi svih vremena. Taj dragocjeni skalp vatrenima će ponovno biti na dlanu 21. lipnja 2016. u Bordeauxu.
Rangirajući najbolje svjetske reprezentacije u povijesti, stručnjaci su Španjolce uspoređivali s tri momčadi. Na primjer, Brazil iz 70-ih predvođen Peleom imao je najveću napadačku moć i najveću dominaciju na samo jednom turniru (SP u Meksiku), Njemačka s Beckenbauerom (1972.-1976.) imala je najkompletniju momčad, Francuska sa Zidaneom (1998.-2000.) bila je defenzivno najjača i s najizraženijim utjecajem pojedinca, dok je moderna Španjolska plijenila momčadskom igrom i, ono najvažnije, skupila je najviše trofeja. Pritom ne imajući dominantnu figuru poput gore spomenutih. Španjolska, naime, još od vremena Di Stefana nema dobitnika Zlatne lopte.
Za oduševljenje i fascinaciju tim moćnim strojem najzaslužnija su bila dvojica trenerskih oldtimera, pokojni Luis Aragones i brko na odlasku, neponovljivi Vicente del Bosque. Zamislite koliko su bili 'drski' na turniru u Poljskoj i Ukrajini da su ga bili osvojili igrajući bez – napadača. Raskošno, moćno, provokativno kao nikada ranije, a opet tako jednostavno i genijalno. Mašinerija razrađena do perfekcije ozbiljno je zaštekala samo jednom, kada su ga zamalo 'razbucali' neugodni Hrvati predvođeni strategom Bilićem.
Da ponovno imamo posla s najjačom svjetskom nogometnom nacijom, otkriva i aktualni roster Furije, u kojemu se na dva kraja Europe, u Engleskoj i na Pirinejima, kriju dvije podjednako jake španjolske reprezentacije. Bilo koja od ove dvije momčadi (vidi nacrte) bila bi favorit za osvajanje EP-a. A izvan te dvije zemlje igra najmanje još pet velikih španjolskih zvijezda: Casillas u Portu, Morata u Juventusu, te Thiago Alcantara, Bernat i Javi Martinez u Bayernu (Xabi Alonso povukao se iz Furije).
Izbornik im je slatka briga
Španjolsku kao nogometnu megasilu oblikuje i zastrašujući trenerski potencijal. Ona jedina na svijetu ima stručnjaka koji je uspio ujediniti "nogometni Grand Slam": Del Bosque je i s klubom (Real Madrid) i s reprezentacijom uspio osvojiti europski i svjetski naslov! Jednoga dana kada napusti klupu furije, Španjolski savez imat će slatke brige. Naime, na rang-listi portala Football Coach World Ranking trojica prvoplasiranih su Španjolci: Luis Enrique (Barcelona), Pep Guardiola (Bayern), Unai Emery (Sevilla), a na šestom mjestu je Rafa Benitez (Real Madrid). Budu li pak tražili budućega izbornika izvan ovoga kruga kandidata, loš odabir ne bi bili ni Roberto Martinez (Everton), Michel (Marseille), Lopetegui (Porto), Sanchez Flores (Watford)... Španjolci; najjači, najmoćniji, najutjecajniji, a opet, samo ponekad, i te kako ranjivi. Sjetite se Lukina i Ivanova trenutka genijalnosti u Gdanjsku, i stoti put zavapite: "Raketa, čovječe..."
>> Zbog Turske još imam noćne more, nikada to neću preboljeti