U RUSIJI IZBJEGAO ZATVOR

Napustio Hrvatsku i otišao u Ameriku: Ovo ću reći prvi put! Bio sam potpuno slomljen

10.05.2020.
u 21:08

London je stvarno bio ispunjenje sna. Iskreno, nisam razočaran rezultatom s obzirom na to da je mačevanje u Hrvatskoj sport na margini - kaže Bojan Jovanović

Bojan Jovanović (40) bio je prvi hrvatski mačevalac koji je nakon 76 godina nastupio na Olimpijskim igrama. Bilo je to u Londonu, sad već davne 2012. godine. Prije njega, na Igrama u Berlinu nastupio je Vladimir Mažuranić. Danas Bojan živi daleko do rodnog Zagreba, u Bostonu.

– Malo je dosadno u karanteni, ali što je, tu je. Iskreno, slabo pratim američke vijesti, samo hrvatske. Ne izlazim iz kuće osim jednom u dva tjedna po namirnice tako da, osim ako mi “zombi” ne pokuca na vrat, i nemam baš neki doticaj s realnošću. Samo znam da je sve stalo.

Kako provodite vrijeme u karanteni?

– Moje me cure dosta drže okupiranim, a u kući ih imam četiri. Suprugu i tri kćeri.

Mačevanje na margini

Što radite u Bostonu?

– Trenutačno sam glavni trener na Boston University Academy i zadužen sam za floret program u klubu Cambridge Fencing Center na MIT-u. Jedan od studenata, Mason Stanley mi je u nacionalnom timu SAD-a za kadete tako pa sam dio i te priče. Prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti postao sam privatni trener Englezu Jamesu Andrews Davisu, dugogodišnjem prijatelju i dvostrukom olimpijskom i europskom prvaku. On također živi u Americi tako da sam sad i dio olimpijskog tima Velike Britanije pa se nadam da ću s njima na Igre u Tokiju sljedeće godine.

Jeste li prije pandemije išli uživo gledati neke od popularnijih sportova, kojih u Bostonu ne nedostaje?

– Kad nađem vremena, najčešće odem na košarkaške utakmice Celtica. Nekako još nisam provalio pravila bejzbola i američkog nogometa pa me to ne zanima. Kako dosta vremena provodim na MIT-u, odem pogledati i neke košarkaške NCAA utakmice.

Kako izgleda jedan vaš običan dan u Bostonu?

– Prilično ispunjeno. Ustanem oko 6.45, a spavao bih ja i dulje, ali mi klinke ne daju mira. Slijedi doručak, spremanje i pripremanje za školu. Najstariju odvezem u školu, onda se vratim i igram s ostale dvije. Popodne imam trening. Kako treniram na sveučilištu i u klubu, doma dođem tek oko 23 sata. Malo gledam televiziju i onda na spavanje.

Vrhunac karijere bio vam je nastup na Igrama u Londonu 2012. godine?

– Da, slažem se, London je stvarno bio ispunjenje sna. Iskreno, nisam razočaran rezultatom s obzirom na to da je mačevanje u Hrvatskoj sport na margini.

U Londonu ste bili cimer s našim tenisačima?

– Ovo ću reći prvi put jer ovo nikad prije nigdje nije izašlo. Kad sam izgubio borbu od fatalnog Meksikanca, došao sam u sobu i legao u krevet te se u svoj svojoj muci prekrio poplunom preko glave i pokušavao se smiriti. Bio sam potpuno slomljen. Nakon određenog vremena, vibrira mi mobitel i okrenem se da vidim tko mi piše, a kad ono stiže poruka od Ive Karlovića: “Bok, Zorro, zar izbost si ga moro...” Pogledam preko puta u krevet, koji je malo prije bio prazan, leži Karlo sa svojim mobitelom u ruci i smije se pa kaže: “Evo, napisao sam jednu pjesmicu za tebe.” U tom trenutku baš me ta gesta oraspoložila i odmah mi je bilo lakše. Potom smo zajedno otišli na ručak u kantinu.

Jeste li u olimpijskom selu upoznali kojeg od svjetskog sportaša?

– Ne, nažalost, ali sam ganjao pokojnog Kobeja i Neymara, ali ih nisam ulovio.

Odličan s tenisačima

S kojim ste našim tenisačima ostali u dobrim odnosima?

– Sa svima sam ostao u odličnim odnosima. Super su to dečki, svi do jednog. S Karlovićem sam u svakodnevnom kontaktu jer dijelimo istu vremensku zonu i svake ga godine posjetim na turniru u Newportu koji je blizu Bostona. Svake godine planiram ići u na US Open, ali nažalost uvijek mi se nešto izjalovi jer moja sezona počinje u isto vrijeme. S Čilićem sam se čuo na dan rođenja njegova sina, koji je rođen isti dan kad i ja.

Proputovali ste dosta svijeta, sigurno ima puno zgodnih pričica...

– Evo jedne sa Svjetskog prvenstva u Kazanju. Na povratku kući moj voljeni tajnik kupio mi je avionsku kartu za povratak kući preko Moskve u trajanju od 22 sata. Sam let trajao je oko tri sata. Uglavnom, kad sam nakon čekanja od nekih 12 sati noću htio izaći iz Rusije, viza mi nije bila valjana jer ju je Savez izvadio do ponoći na dan mog povratka. Tako sam u Rusiji nekoliko sati bio ilegalno. Htjeli su me odmah u zatvor, ali sam platio kaznu od nekoliko stotina eura i jedva stigao na sljedeći avion.

>>> Pogledajte što je Kukoč rekao o Jordanu

 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije