Ivan Martinović, kao i njegov brat i sestre, svi rukometaši, imali su sreće da imaju roditelje koji su se brinuli o njihovim sportskim karijerama od samoga početka. Tata Zoran tako je otkrio da je svaki dan svojoj djeci miksao tajni napitak poslije treninga:
– Napitak je na bazi kozjeg mlijeka, a u njega se doda žlica kokosova maslaca, banana, jedno jaje, orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi...) i velika žlica meda. To se začini s malo cimeta i ubaci u dobar blender s ledom, koji će zaštititi vitamine i namirnice od izgaranja – otkrio je tajnu tata.
Na Europskom prvenstvu igrat će i Ivanov brat Marin, ali za Austriju. Ždrijeb je takav da se Hrvatska i Austrija mogu najranije sresti tek u polufinalu. – Brat Marin i sestra Kristina odlučili su igrati rukomet za Austriju, a ja sam izabrao Hrvatsku. Meni je u početku bio cilj igrati s bratom. Međutim, brat je stariji pa mene tada nisu pozvali u austrijsku reprezentaciju. Bio sam im premlad i nedovoljno dobar. Otišao sam u zadarski rukometni kamp, gdje su me treneri primijetili i pozvali prvi put na pripreme. Još dok sam bio dječak, uzori su mi bili Duvnjak i Balić. Kad sam pozvan u A-reprezentaciju, u kvalifikacijama za EP 2020. u Osijeku, Dule i ja bili smo cimeri, što me oduševilo. Sa sobom uvijek imam fotografiju s EP-a u Beču 2010. kada sam se fotografirao s njim. Pokazao sam mu je, a on nije mogao vjerovati – rekao je Martinović.
Marin Šipić nije debitant, ali ovoga puta na EP-u kreće kao član prve sedmorke.
– Prvo sam četiri godine trenirao nogomet u Vranjicu. Bio sam zaljubljen u nogomet i vjerovao da je to sport kojim ću se baviti cijeli život. Bio sam srednji vezni. No često sam imao upalu pluća jer se nogomet igra po hladnoći, snijegu, kiši. Nakon nekog vremena dosadilo mi je stalno biti bolestan pa sam se prebacio na rukomet. Otac mi je bivši rukometaš. Na svoje su došli svi tatini prijatelji koji su, kad bi me vidjeli, govorili: "Evo novog rukometaša", a ja sam im stalno odgovarao: "Ma nema šanse." Upisao sam Rukometnu akademiju Balić – Metličić 2009., baš nakon što smo osvojili srebro na SP-u. Iskreno, nisam imao pojma o pravilima pa su me stavili na mjesto kružnog napadača. Jedan od prvih trenera bio mi je Žarko Balić, Ivanov otac – rekao je Šipić.
Nogometaš je u mladosti bio i Zvonimir Srna. Njegov stric je Darijo, proslavljeni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije. Naime, Darijo i Zvonimirov otac Renato su braća. Renato je bio nogometni vratar, član Neretve dok je bila u Prvoj HNL. Tata ga je često znao voditi na nogometne utakmice Hajduka, na Poljudu...
– Trenirao sam nogomet do četvrtog ili petog razreda osnovne škole, ali nisam se previše istaknuo, osim što sam kao i stric igrao na desnom boku. U Metkoviću je tada još rukomet bio sve, klub je igrao Ligu prvaka pa nisam imao prevelik izbor kojim ću se sportom baviti. I nisam pogriješio – rekao je Srna i dodao kako mu u Zagrebu najviše nedostaju brodet od jegulja i žablji kraci.
Ante Gadža je uz Domagoja Pavlovića ponos Ivanić Grada. Obojica su danas uspješni rukometaši, Ante je u Vardaru, Domagoj u Melsungenu i obojica su sto posto posvećeni obitelji. Antina je supruga Osječanka Petra (djevojački Kalapoš nap. a). Imaju dvoje djece, troipolgodišnju djevojčicu i desetomjesečnog sina.
