Nakon sjajne predstave protiv Slovenije (108:92), i velikog popratnog pražnjenja, sutradan je Hrvatska (ne)očekivano izgubila od Novog Zelanda (86:90), sastava koji je u utakmicu ušao sa svojim ratničkim (maorskim) plesom "haka".
No, nisu "kiviji" prepali izabranike Josipa Sesara kojima se dogodilo ono čega smo se pribojavali. A igrajući novu utakmicu nakon samo 17 sati i velike pobjede, naši vodeći igrači nisu se stigli oporaviti. Nije se to toliko osjetilo u napadu koliko u obrambenoj pokretljivosti o čemu govori i čak 55 primljenih koševa u prvih 20 minuta (60:55).
A s druge strane bio je šuterski vrlo raspoloženi suparnik koji je od prvih 15 tricaških pokušaja pogodio 10 i poveo s osam koševa prednosti (42:50). A kad smo primili "jubilarni" 50. koš hrvatski izbornik Sesar morao je pozvati minutu odmora te je vratio na parket Hezonju i Zupca. A to nam je, uz šutersku dionicu Darija Drežnjaka, donijelo vodstvo na poluvremenu.
A na veliki odmor se otišlo s čak 19 koševa i 9 skokova centra Zupca, 13 koševa Šarića, 12 Hezonje te 10 Darija Drežnjaka. Psihološki vrijedan koš (svoj šesti) zabio je Smith na samom isteku 20. minute nakon čega je, uz svlačionici, zacijelo bilo govora kako se suprotstaviti suparniku čiji trener čini hokejaške izmjene. Naime, Pero Cameron mijenja svake dvije minute a u prvih 20 minuta izrotirao je 11 igrača i to je očito bila karta (svježina) na koju je igrao.
Tijekom treće četvrtine Hrvatska je dvaput imala sedam koševa prednosti, čak je i Filipović imao otvorenu tricu, ali nikako da se odvoji na dvoznamenkastu prednost. Štoviše, Novozelanđani su stigli na samo dva koša zaostatka (72:70).
I opet se Hrvatska odvojila na sedam koševa prednosti (84:77) i opet nije uspjela prelomiti. A nije jer naši vanjski igrači u posljednjih pet minuta nisu uspjeli spustiti niti jednu loptu na našeg najboljeg igrača Ivicu Zupca (29 koševa, 16 skokova u samo 24 minute) koji je s valorizacijom 43 postao novi rekorder olimpijskih kvalifikacija prešavši Luku Dončića (Kaunas, 2021.)za jedan bod.
Zubac jest u završnici bi udvajan no valjda je ipak postojao način kako da se dođe do koša a u tih pet minuta samo je Dario Šarić (19 koševa, 8 skokova) ubacio dva bacanja. Uostalom, i sam je Dario kazao da je u tim trenucima nedostajalo i centarske kombinatorike.
- Morali smo na kraju igrati šah s njima. Mogli smo biti malo pametniji. Morali smo u tim trenucima biti bolje organizirani ali nismo načina kako. Kad si već umoran neke odluke ne budu promišljene. Dobri timovi završavaju utakmice čak i kada ne igraju dobro. Možda smo trebali pokušati prodorima i slobodnim bacanjima - kazao je Šarić i pojasnio:
- Kada te umor napadne događaju se ishitrene odluke, fali ti mrvica snage za bolji završetak. Htjeli smo što prije završiti no nervoza nas je malo pojela. No, kredit Novom Zelandu, oni su agresivni, igrali su prljavo no to je Fibina košarka i oni su svoje postigli.
Razloge poraza objašnjavao je i izbornik Josip Sesar:
- Nismo igrali kako smo htjeli. Imali smo problema u obrani, naročito u igri dva na dva. U napadu smo donosili neke loše odluke pa samo u posljednjoj četvrtini zabili samo sedam koševa. Njihov izbornik mijenjao je po dva-tri igrača svake dvije-tri minute i tu se više nije znalo tko koga čuva. Oni su znali da smo mi s prethodne utakmice izašli samo 17 sati prije i tako su se i pripremili.
Detektirao je Sesar još jedan razlog lošeg ishoda koji je, zapravo, također povezan s nedostatnim vremenom za rekuperaciju.
- Ma kako god bili umorni, ne smijemo biti ovako nervozni. Sputala nas je nervoza i to je velika škola za sve nas. Na sve naše igrače utjecalo je očito i emocionalno pražnjenje od večeri prije, nitko nije mogao zaspati duboko u noć. Pokušali smo ih "razbuditi" ali nije išlo.
Baš kako je rekao hrvatski izbornik, ništa još nije izgubljeno čak niti prvo mjesto osim u dva slučaja. Prvi je da Novi Zeland pobijedi i Sloveniju a drugi da Slovenija pobijedi Novi Zeland s 29 koševa razlike. Koliko je sve to moguće odgovor će dati njihova međusobna utakmica koja se igra u četvrtak. U svakom slučaju, Hrvatska niti teoretski ne može ostati bez polufinala.
Moji pokojni djedovi i bake(jedna bez ruke) bi u zadnjoj četvrtini dali više koševa od ovih jazavaca