Mario Delaš danas je, po minutaži, deseti igrač litavskog prvaka Žalgirisa. Za \"Zelenu šumu\" igra po 10 minuta u Euroligi i po 14 i pol minuta u VTB ligi. A prije samo tri godine taj je 22-godišnji Splićanin (207 cm) bio najbolji igrač (MVP) Svjetskog juniorskog prvenstva u Novom Zelandu i o njemu su pričali bajke. O tome Mario danas kaže:
– Očekivanja okoline bila su iznimna. Čim se pojavi neki talentirani igrač, od njega očekuju čuda. Sada se i o Haliloviću piše kao o novom Messiju. Najbolje sam to osjetio zadnju godinu u Splitu. Nakon što sam se ozlijedio i pauzirao tri mjeseca, nakon povratka u nekoliko utakmica nisam igrao dobro i odmah je počelo \"Tko je on, što radi...\"
Još tijekom te sezone, kada je potražnja za njim još bila velika, u siječnju ga je uzeo Žalgiris, i to na tri i pol godine.
- Bio je to svojevrsni kompliment, jer me kupio najjači klub najkošarkaškije zemlje u Europi. Žalgiris je institucija. U Litvi je doista lijepo biti košarkaš.
No, vrlo brzo suočio se sa selidbama.
– U međuvremenu sam igrao za Cibonu, Šiauliai i Baltai, drugu momčad Žalgirisa. Najteže mi je pala prva posudba, kada su me poslali u Cibonu. Tada sam prvi put u karijeri udario u zid, prvi put mi je rečeno da ne računaju na mene, da se idem razvijati.
Potkraj ove sezone istječe mu ugovor sa Žalgirisom i naći će se na tržištu kao slobodan igrač. Sanjari o tome da, uza smjenu naraštaja koji dolazi, pokuca na vrata reprezentacije, no svjestan je da mu još štošta nedostaje.
– Nedostaju mi šut, čvrstoća, igre i samopouzdanje. Nekima ne možete oduzeti samopouzdanje, recimo Marku Popoviću, a meni su ga uzeli.
Tko mu je oteo vjeru u sebe?
– Nije mi je nitko oteo, nego sam dopustio da mi pobjegne – iskreno će Mario.
