Senzacionalno je zazvučala vijest da je Hrvatska dobila europskog šahovskog prvaka. Tim pothvatom može se pohvaliti Splićanin Ivan Šarić, 27-godišnji velemajstor koji je do tog uspjeha došao prekjučer na Europskom prvenstvu održanom u Gruziji.
Nastupilo je 135 velemajstora, Ivan je bio tek 26. nositelj, no šokirao je favorite i Hrvatskoj donio drugi europski naslov u seniorskoj konkurenciji. Prije Ivana to je uspjelo samo velemajstoru Zdenku Kožulu 2006. godine.
– Drago mi je da je Ivan ponovio moj uspjeh. To što je postao europski prvak senzacionalni je uspjeh, ali mene nije iznenadio, jer prije više godina vidio sam kakav je potencijal – rekao je Kožul te dodao:
– Europsko prvenstvo u sadašnjem se formatu igra od 2000. godine, a u tih 18 godina čak devet puta prvaci su bili Rusi, no odmah iza njih smo mi i Ukrajinci s po dva naslova. Sve ostale države osvajačice imaju po jedan naslov.
Kompjutori poput vojnih
Te brojke dokaz su koliko potencijala imaju Hrvati u šahu. Nižu uspjehe iako se kod nas u šah jako malo ulaže.
– Najbolji šahisti imaju tim od troje-četvero ljudi koji im skautiraju i analiziraju suparnike, a Ivan sve to radi sam. A trenutačno čak nema ni trenera. Zato je njegov uspjeh senzacionalan – naglašava Kožul, koji je europski prvak postao s 40 godina, a Šariću je to uspjelo već s 27.
U vrhunskom svjetskom šahu vrti se velik novac, a samim time najbolji šahisti uglavnom imaju i vrhunske uvjete za rad i napredak. A naš Ivan Šarić o vrhunskim uvjetima može samo sanjati.
– Nažalost, proračun cijelog saveza je dva milijuna kuna, a u to se računaju i plaće trenera i mene kao tajnika. S tako malim proračunom jedva uspijemo pokriti odlaske na velika natjecanja naših igrača – kaže velemajstor Alojzije Janković, tajnik Hrvatskog šahovskog saveza.
O Šarićevu uspjehu Janković kaže:
– Na EP-u u Gruziji bila je izuzetno velika konkurencija, uspjeh je bilo ući i među prvih 20. Mnogi i odustaju od odlaska na EP kada shvate kolika je konkurencija, a Ivan se toga nije preplašio, već je sve konkurente ostavio iza sebe. A uvjeti koje ima daleko su od idealnih. Nema trenera ni suvježbača, a ne može si priuštiti ni kompjutor od 20-30 tisuća eura kakav imaju ostali šahisti iz vrha.
O kakvim je kompjutorima riječ objasnio nam je velemajstor Zdenko Kožul:
– To su moćni kompjutori poput vojnih. Brzo generiraju sve podatke o suparniku, pa onda lakše stvorite plan igre. No, Ivan nema ni vrhunski kompjutor ni analitičara koji bi mu analizirao taktiku suparnika. Primjerice, svjetski prvak, Norvežanin Carlsen, ima barem četiri-pet ljudi u timu koji se bave samo njegovim suparnicima.
Inače, Magnus Carlsen (27) višestruki je svjetski prvak, ujedno i najmlađi u povijesti koji je postao broj jedan u svijetu, sa samo 20 godina.
A taj Carlsen, koji zbog uspjeha u šahu danas zarađuje milijune, u dva međusobna meča nije uspio pobijediti svoga vršnjaka Ivana Šarića.
– Prvi su put igrali 2014. i tada je, iznenađujuće, pobijedio Ivan. Drugi put igrali su godinu dana kasnije, Carlsen je bio jako motiviran da mu uzvrati za poraz, no nije uspio, završilo je remijem. Eto, svjetski prvak nikada nije uspio pobijediti Šarića, to najbolje pokazuje kakav je Ivan potencijal – objašnjava Janković.
Za vrh mu treba 100.000 €
Šarić je izniman potencijal, bio je europski i svjetski juniorski prvak, no što mu treba za proboj i na svjetski vrh među profesionalcima?
– Treba mu oko 100.000 eura. Da ima toliko novca, siguran sam da bi bez problema došao i na svjetski vrh. Hrvatska ima puno dobrih i talentiranih šahista, ali nedostatak novca, odnosno sponzora naš je veliki problem. Premalo je u to uključena i država. Šteta, jer šahovski uspjesi u svijetu jako se cijene. Imate li uspješne igrače u intelektualnom sportu poput šaha, onda je to dokaz i da imate pametnu naciju – kaže Janković, a Kožul dodaje:
– Uspjesi poput Šarićeva mogu pomoći da mi šahisti dođemo u medije, a onda bismo mogli doći i do sponzora.
Ivan Šarić, inače član riječke Liburnije, do naslova europskog prvaka došao je postigavši sedam pobjeda i tri remija, uz jedan poraz. Ključnu pobjedu izborio je u posljednjoj partiji, protiv svjetske zvijezde, Čeha Davida Navara, a trajala je čak šest sati!
– Za takvu partiju potrebna je ogromna koncentracija, malo popustiš i izgubiš. No, Ivan je pokazao da je veliki šahist – zaključio je Kožul.
Svaka čast Ivane! Valjda će ovaj uspjeh osigurati i bolje materijalne uvjete.