– Koga čekaju, koje face dolaze? – ispitivale su stjuardese, piloti pa i ljudi na zagrebačkom aerodromu jer svi su se okretali za postavljenim kamerama. A onda kada je krenuo pljesak, svi su zastali. Neki turisti čak su snimali mobitelima iako nisu znali što se događa. No, braća Sinković spremno su pozirala s medaljama oko vrata. Novim zlatima, prvima s Europskog prvenstva u veslanju u novoj disciplini. Navikli su oni na najsjajnija odličja, a sada i u dvojcu bez kormilara.
Tri dana odmora pa pripreme
– Nije ovo rutina, ovo je novo zlato u novoj disciplini. Na neki način lijep početak. Nije da nam se dogodilo da slavimo zlato za zlato, ovo nam je ipak nešto novo. To smo i čekali – rekao je kratko Valent.
– Nije bilo planirao, ali dokazali smo dosta veću mirnoću nego u prošlim utrkama. Nadamo se da ćemo u sljedećim utrkama prije dovoditi sve pri kraju, a ne u finišu – nadovezao se Martin pa pohvalio organizaciju EP-a u Glasgowu. – Bila je drugačija atmosfera u gradu, stvarno sve pohvale organizaciji i cijelom konceptu jer bilo je kao Olimpijske igre u malom, ima taj neki duh. Više je sportova, a na trgu u gradu organiziran je video zid. Bilo je jako lijepo, posebno.
Martina i Valenta sada čeka nekoliko dana odmora pa pripreme za Svjetsko prvenstvo.
– Tri dana je dovoljno, to je više psihički odmor, malo da zaboravimo na veslanje. Ići ćemo svatko na svoju stranu. Valent će u Split ići k ženinim roditeljima, a supruga i ja u Pulu k mom kumu. Tri dana malo odmoriti glavu od svega, da zaboravimo na sve i spremni krenemo dalje.
Pripreme odrađuju na Perući, a ne smeta im ni to što će svi ljetovati, a oni naporno kovati novu medalju. Na to su navikli, kažu.
– Kad se svi vrate s godišnjeg, mi idemo u devetom mjesecu. Nije nam to problem. Navikli smo na to, meni je lijep život ovako i ne bih ga mijenjao. Ljeto doživljavam kao vrhunac sezone i nije mi problem – kaže Martin.
A svjesni su dečki da se ipak malo razlikuju od drugih sportaša u veslanju, ali i da još ima stvari na kojima mogu poraditi...
Tehnika je ključ
– Trener Bralić je najzaslužniji za našu formu i tehniku jer, ako netko prati veslanje, vidi da su posade malo prve, malo druge, pa pete, osme..., a mi imamo konstantu. Najlošije nam je drugo mjesto u posljednjih pet, šest godina i više, tako da smo stvarno zadovoljni. Mislim da je to najveći uspjeh, tu konstantu držati u vrhu. Može se još malo raditi, iako smo ovih posljednjih nekoliko tjedana dobili puno više sigurnosti i mirnoće u ovom čamcu, ali možemo još bolje. Najviše nam nedostaje baš konstanta koju smo imali u dublu u utrkama. Dvije utrke smo odvozili na jedan način, a zadnju na drugi, tako da mislim da tu možemo još napredovati.
Posljednja utrka sezone bit će im baš na Svjetskom prvenstvu u rujnu. A medalju svi od njih očekuju i tamo.
– Ne stvara nam to neki pritisak. Mislim, iskreno i mi očekujemo zlato iako to ne znači da ćemo ga osvojiti. Treba još puno treninga i dobrih utrka – kaže zadovoljno Martin, koji je svjestan da su on i Valent ostavili dubok trag u ovom sportu.
