Ukupno 15 od 32 momčadi kvalificiralo se na svjetsku smotru, uključujući domaćina Katar. Što se tiče europskih zemalja, bivši prvaci Njemačka, Španjolska, Engleska i sadašnji, Francuska, već su izborili svoje mjesto, zajedno s Hrvatskom, Srbijom, Švicarskom, Nizozemskom i prvom reprezentacijom svijeta, Belgijom. Par bivših svjetskih prvaka iz Južne Amerike, Brazil i Argentina, također se kvalificirao na Mundijal. Iz Azije će Iran i Južna Koreja krenuti put Katara.
Od ovdje navedenih reprezentacija, teško je prognozirati tko bi mogao naslijediti Francusku na krovu svijeta, ili bi „Tricolori“, pak, mogli ponovno uzeti svjetsku krunu. Kladionice na kojima se pruža najbolje sportsko klađenje u ovom trenutku vide Brazilce kao glavne favorite, reprezentaciju koja 20 godina čeka na svjetski naslov.
Prije ždrijeba, izabranike Zlatka Dalića očekuje nastup na turniru u Dohi gdje će se sastati sa Slovenijom (26. ožujka) i Bugarskom (29. ožujka). I s jednom i s drugom reprezentacijom „Vatreni“ imaju pozitivan međusobni omjer – susjede Slovence pobjeđivali su u sedam navrata od 11 utakmica (još tri remija i jedan poraz), dok je u okršajima s Bugarima upisano pet pobjeda, dva remija i jedan poraz. Da se ne dotičemo svih međusobnih utakmica, u nastavku ćemo se osvrnuti samo na prijateljske susrete s ovim reprezentacijama.
Slovenija – Hrvatska 0:1 (19. lipnja 1991.)
Bila je to prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na gostujućem terenu od osamostaljenja. Ako bismo bili precizniji i više zašli u povijest, posljednji je put hrvatska reprezentacija igrala izvan granica Hrvatske još tamo 9. rujna 1945. godine u Beogradu protiv selekcije Autonomne pokrajine Vojvodine. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što je ukinuta NDH, no još uvijek su se okupljali najbolji hrvatski igrači. U dvoboju sa Slovenijom 1991. godine u Murskoj Soboti, Dražan Jerković posljednji je put sjedio na klupi Hrvatske, a nakon toga ga je naslijedio Stanko Poklepović, ali ne zadugo. Pogodak mladog Fabijana Komljenovića pomogao je prvom hrvatskom izborniku da izborničku klupu napusti sa stopostotnim učinkom – tri pobjede u tri utakmice.
Hrvatska – Slovenija 0:0 (27. ožujka 2002.)
Zanimljivo, u 2002. godinu „Vatreni“ su krenuli prijateljskim susretima protiv Bugarske i Slovenije, kao što će krenuti i u 2022. godinu. Nadamo se samo da nećemo krajem godine u Kataru gledati isti ishod kao u Japanu prije dva desetljeća… Uglavnom, nakon blago razočaravajućeg remija bez pogodaka protiv Bugara na Kantridi, isti scenarij ponovio se i na Maksimiru protiv susjeda. Jozićevi izabranici nisu pokazali da im se treba vjerovati uoči puta na Mundijal. Još zbog toga što niti Slovenci nisu bili pravi. Tri mjeseca kasnije, naši sjeverni susjedi debitirali su na svjetskoj smotri izgubivši sve tri utakmice, iako im se nudila šansa za prolaskom u relativno laganoj skupini sa Španjolskom, Paragvajem i JAR-om.
Slovenija – Hrvatska 2:3 (20. kolovoz 2008.)
Rane od Beča i poraza od Turske na Euru još su bile svježe. Bilić Boysi nastojali su što prije razvedriti hrvatsku nogometnu javnost, a taj cilj pošao im je za nogom. Krajem ljeta gostovali su u Mariboru iz kojeg su odnijeli vrijednu pobjedu nakon rezultatskog minusa. Marko Šuler i Mirnes Šišić dvaput su dovodili domaćina u vodstvo, no Ivan Rakitić i Darijo Srna poništavali su im prednost. Rakitić drugim pogotkom donosi „Vatrenima“ pobjedu uoči kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo koje nije izboreno nakon tri uspješna prolaska na svjetsku smotru. I tada je Sloveniju vodio Matjaž Kek koji, realno, nije imao jače igrače nego što ih ima danas, sudeći prema popisu reprezentativaca koje je prenijela Dalmacija Portal i s kojima će se suprotstaviti „Vatrenima“ 26. ožujka ove godine.
Hrvatska – Bugarska 6:0 (12. travnja 1942.)
Bila su to vremena kada je selekcija najboljih hrvatskih nogometaša gotovo svugdje bila rado viđen gost. Jedino su se Nijemci i Talijani činili kao prejaki protivnici, no sa svim drugim suparnicima Hrvati su igrali u najmanju ruku ravnopravno, pa čak i s Mađarima koju su u 40-ima stvarali „Laku konjicu“. Na igralištu Concordije pred 15 tisuća ljudi Bugari nisu imali šanse. Dva pogotka postigao je golgeter Franjo Wolfl, a po jedan su dodali Ratko Kacian, Zvonimir Cimermančić, Branko Pleše i Milan Antolković. Ta je pobjeda stajala kao najuvjerljivija čak 56 godina, sve do razbijanja Australije na Maksimiru uoči SP-a u Francuskoj.
Hrvatska – Bugarska 0:0 (13. veljače 2002.)
Kao što smo naveli iznad, godina 2002. započela je identičnim rasporedom kao tekuća 2022. godina. Još nije ni potpuno splasnulo oduševljenje Bokšićevim golom protiv Belgije koji nas je odveo u Japan, a već su krajem 2001. uslijedila dva prijateljska okršaja s Južnom Korejom u Seoulu i Gwangjuu. Budući da je jedan sraz završio na strani sudomaćina nadolazećeg SP-a, a drugi je okončan s miroljubivih 1:1, očekivala se pobjeda protiv Bugara pred četiri tisuće gledatelja na Kantridi. Nažalost po hrvatske navijače, ali i neutralne promatrače, završilo je bez pogodaka. Kad se u obzir uzme i remi sa Slovencima mjesec i pol kasnije, bile su to četiri uzastopne utakmice bez pobjede izabranika Mirka Jozića.
