Legenda hrvatske nogometne reprezentacije, dugogodišnji bivši prvi napadač vatrenih, a sad pomoćnik u stožeru izbornika Zlatka Dalića, Mario Mandžukić danas slavi 37. rođendan.
Osim ogromnog doprinosa našoj nogometnoj reprezentaciji s 89 nastupa i 33 pogotka uz srebro sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, Mandžukić je tijekom svoje karijere imao pregršt uspjeha i na klupskom planu. Redom je igrao za Marsoniju, Zagreb, Dinamo, Wolfsburg, Bayern, Atletico Madrid, Juventus, Al Duhail i Milan.
Mandžukić je jedan od naših najvećih centarfora u povijesti, štrkljasti mladić školovan za keramičara u Slavonskom Brodu postao je golgeter rame uz rame s Bokšićem i Šukerom, hrvatskim napadačima koje je Europa najviše cijenila.
Sve to s nekoliko nimalo beznačajnih razlika u Mandžinu korist: Mario je bio prvi Hrvat koji je postigao pogodak u finalu Lige prvaka, prvi koji je s klubom osvojio trostruku krunu (nacionalno prvenstvo, kup i Ligu prvaka) i prvi koji je za Hrvatsku na utakmici SP-a postigao dva pogotka, protiv Kameruna u Manausu.
Osim svih tih postignuća 2020. godine je postao prvi Hrvat koji je osvojio ligaške naslove u četiri različite zemlje. Mandžo se okitio naslovom prvaka Katara s Duhailom skupivši toga proljeća pet nastupa u šampionskoj sezoni.
Prethodno je slavni Brođanin bio prvak s Hrvatske (s Dinamom 2008., 2009., 2010.), Njemačke s Bayernom (2013., 2014.) i Italije (s Juventusom 2016., 2017., 2018. i 2019.).
Uz Mandžu je vezana još jedna zanimljivost: on je jedini hrvatski nogometaš koji je osvajao trofeje u čak pet zemalja, budući da je 2014. godine u Španjolskoj osvojio Superkup s Atleticom. Takvo što teško će ikada biti ponovljeno!
Dakle, kako se, tamo u ljeto 2005. godine, na hrvatskoj nogometnoj sceni pojavio famozni Mario Mandžukić? Mile Petković bio je trener kod kojega je MM odigrao prve prvoligaške minute. Doveo ga je iz Marsonije u Zagreb.
– Tog talentiranog dečka uočio sam kad je sa 18 godina bio standardan u seniorima Marsonije, u tadašnjoj drugoj ligi. Zamolio sam svoje kumove iz Vinkovaca, Zvonka Paulenku i Stipu Bartulovića, da ga prate, a prijatelja iz Slavonskog Broda Šimu Buzova da stupi u kontakt s Marijevim ćaćom Matom kako bismo razgovarali o prelasku u Zagreb – prisjetio se u jednom razgovoru za Večernji list Mile Petković.
Pregovori su, kaže, bili mukotrpni.
– Moj predsjednik Dražen Medić i Marijev menadžer Cvjetković tri puta su se dizali od stola i prekidali pregovore. Na kraju je Marsoniji isplaćeno 60.000 maraka ili eura, a Zagreb je dobio izvrsnoga nogometaša. Ne samo Zagreb nego Hrvatska!
Jeste li upoznali i Marijeve mušice koje su ga pratile još iz dječačkih dana?
– Mušice se skupljaju tamo gdje je alkohol, zar ne? A toga kod Mandže nikada nije bilo. Mario je bio zaigran, pomalo nestašan, no to nikada nije eskaliralo u nešto negativno. Evo kako je to izgledalo na treningu Zagreba: ja prekidam akciju na centru igrališta i obraćam se igračima, a Mandžo me uopće ne sluša i počne žonglirati, kao da ga se to uopće ne tiče. Vidim da dečko ima viška energije i zapovjedim: 'Odi ti otrči 2-3 kruga oko igrališta, malo se ispucaj pa se vrati.' Tako smo rješavali Marijeve nestašluke – prisjetio se Mile Petković, trener s kojim je Mario Mandžukić osvojio svoj prvi trofej: Dvoransko prvenstvo Hrvatske.
Mario je osvojio mnoge trenere svojom požrtvovnosti i radnom etikom, ali je isto tako s gotovo svakim imao svojevrsne nesuglasice i probleme. Iz takvih situacija je nastao i kutlni nadimak 'đilkoš' kojem mu je dodijelio nedavno preminuli Miroslav Ćiro Blažević koji ga je vodio u NK Zagrebu, a suigrač iz Juventusa Patrice Evra mu je namijenio nadimak Mr. No Good.
Admir Alić, Mandžin nekadašnji suigrač iz Marsonije, izgubio je kuću u poplavljenoj Gunji. Mandžo je prvi dotrčao, ravno iz Münchena, upomoć svojim Slavoncima.
– Tu Mandžinu gestu nikada nećemo zaboraviti. Bio je uz nas u najtežim trenucima, pokazao kako veliko srce ima. Dopremio nam je hranu i vodu, čujem da je pomogao i financijski. Znam ga još iz vremena dok smo skupa igrali u Marsoniji, oduvijek je bio takav. Pravi prijatelj, dečko koji će ti pomoći u bilo kojoj situaciji. Evo, i dandanas čujem se s Mandžom, uvijek pita kada ću natrag u kuću – priča nam Alić vjerno oslikavajući Mandžin karakter.
Još jedna zanimljiva Mandžina priča dolazi iz njegovog posljednjeg kluba, Milana, gdje se već često mučio s ozljedama. Upravo zbog toga je u travnju 2021. godine donirao svoju plaću u humanitarne svrhe. Zbog ozljede nije nijednom zaigrao u prethodnom mjesecu pa je smatrao kako ne bi bilo pošteno da dobije plaću.
- Nevjerojatna gesta, pokazao je etičnost i profesionalizam - izjavio je tadašnji predsjednik Milana Paolo Scaroni.
Igračkoj legendi i pomoćnom treneru hrvatske reprezentacije Mariju Mandžukiću želimo sve najbolje povodom 37. rođendana!
Veliki igrač. Jedan on najvećih.