Da su košarkaški treneri nerijetko u nemilosti svojih poslodavaca bez obzira na to ima li za to razloga ili nema, najbolje pokazuje primjer Dražena Anzulovića i Ivana Sunare. Obojica su u Litvi dobila otkaz u svojim klubovima ponajprije zbog sukoba oca i sina. Doduše, učestali porazi u pripremnom razdoblju Anzuloviću nisu išli na ruku pa je predsjednik Lietuvos Rytasa Gedvydas Vainauskas iskoristio priliku za pritisak na sina i smjenu.
GM je neurotik i ovisnik
Otac nije ni bio za stranog trenera, no sin Jonas, glavni menadžer kluba (GM), zainatio se ocu i doveo Anzulovića. I ne samo to, za trenera klupske podružnice, prvoligaša, Perlasa doveo je Anzulovićeva kuma Ivana Sunaru. Premda je rezultatski bio uspješniji, otkaz je dobio i Sunara, koji je došao i otišao u paketu s prijateljem.
– Sve je više bogatih ljudi, posebice na europskom istoku, koji sebi kupe klub kao igračku pa ga vode ekscentrično i hirovito, bez dostatna razumijevanja sporta. Ja sam imao hirovita vlasnika u talijanskome Scafatiju. Premda smo prvih 12 kola bili u zoni doigravanja, on me pozvao na razgovor nakon što smo u produžetku izgubili utakmicu protiv Repešine mega momčadi Rome jer nam je najbolji igrač na terenu Jack Martinez promašio dva ključna bacanja. Tražio je da mu objasnim zašto smo izgubili utakmicu, i to je bila kap koja je prelila čašu pa sam otišao – kaže Cedevitin trener Aleksandar Petrović.
Anzulović je vrlo dobro znao u kakvo okruženje ide jer se, poslovično oprezan, raspitao. No, htio je nešto raditi pa makar i pod zapovjedništvom neurotika i ovisnika, kakav je 30-godišnji Jonas Vainauskas, kojemu je otac napravio medvjeđu uslugu kada mu je još kao 19-godišnjaku darovao Lietuvos Rytas kao igračku.
Jedino Spahija otišao sam
Vainauskas je najmlađi glavni menadžer koji je osvojio Ulebov kup, učinio je to sa 24 godine, no moć mu je očito pomutila razum pa mijenja trenere kao na traci. Tako su s klupe Rytasa bezrazložno letjeli i Sagadin, Mahorič, pa i Đurović, a jedini koji posljednjih godina nije bio smijenjen nego je otišao sam bio je Neven Spahija, koji je prihvatio ponudu Makabija.
