Proteklih dana u Borovu je, daleko od kamera i fotoaparata, boravio bivši hrvatski izbornik Igor Štimac. Čak je i popio prvu kavu nakon prošlogodišnje smjene s predsjednikom HNS-a Šukerom, kao i sa Srnom i Mandžukićem. Niku Kovača nije pozdravio, niti je svratio na utakmicu protiv Azera u Osijek.
A da je bio u Gradskom vrtu, svjedočio bi još jednoj nevjerojatnoj sinergiji navijača i reprezentativaca, identičnoj onoj prošlogodišnjoj kada je Štimac ovdje vodio vatrene protiv Walesa. Da, Osijek je za reprezentaciju Meka, oaza privrženosti i tolerancije, lječilište od bolnih zagrebačkih zvižduka, melem za uši Modriću i društvu. Hrvatska je deveti put gostovala u Osijeku, u prosjeku je ovdje gleda 15.731 gledatelj i u pravilu gotovo uvijek pobjeđuje. Devet utakmica, sedam čistih pobjeda, dva remija. Uz neponovljivo ozračje na tribinama, potporu kakvu vatreni nemaju nigdje u Hrvatskoj.
Dakle, i ovo je putokaz, ovaj grad i ova regija zaslužuju i više od jedne utakmice po kvalifikacijskom ciklusu. Pitajte igrače, nema im većega gušta nego istrčati u Gradskom vrtu.
Na žalost, nekada se ljubav prema reprezentaciji i u Osijeku može oteti kontroli. Na početku utakmice protiv Azerbajdžana kao da je Joe Šimunić vodio navijanje, cijeli stadion, 16.000 ljudi, treslo se uz 'Za dom spremni!'. Taj ozloglašeni standard, na koji su Uefa i Fifa posebno osjetljivi, Slavonci nisu postavili, nego preuzeli, ali to ih nimalo ne amnestira. Tako se ne navija za Hrvatsku, tako joj se samo šteti.
>> 'Neka i "krtice" uživaju u naših devet bodova!'
>> Kovač: Presretan sam, ovo nitko nije mogao očekivati
>> Modrić: Dugo nismo u kvalifikacijama odigrali ovakvu utakmicu
