Godinu i pol dana u životu Tina Jedvaja dovoljno je za jednu veliku priču ili pak za zanimljiv biografski film. Kad bi takav scenarij u ruke uhvatio dobar redatelj, dobili bismo pravi blockbuster. Autor ovih redaka prvi put ga je u ozbiljnijoj utakmici vidio na juniorskoj utakmici Dinama i Hajduka.
Istini za volju, velika većina kibica došla je gledati Alena Halilovića s jedne i Marija Pašalića s druge strane. I ta dvojica su igrali odlično, Halilović je zabio golčinu.
No, uz današnjeg člana prve momčadi Dinama Jozu Šimunovića igrao je Tin. Zapravo, nije igrao, briljirao je, podsjetio nas je na Velimira Zajeca svojom mirnoćom, tehnikom sjajnom za stopera, ali i brzinom, čitanjem igre.
Nije prošao u Sesvetama
Nešto kasnije, ubrzo iza Nove godine, 2013. Dinamo je odlučio Jedvaja poslati u Radnik Sesvete, da krene u seniorski nogomet. No, u trećeligašu su procijenili da nije dovoljno dobar.
– Istina, pa sam odlučio povesti ga na pripreme prve momčadi u Tursku, da trenira s nama dok se ne vratimo i vidimo kako dalje. U našoj drugoj pripremnoj utakmici u Turskoj je zaigrao i tada sam vidio da ljudi u Sesvete nisu bili u krivu, Tin nije za treću ligu, on je za prvu ligu i za Dinamo – pričao nam je jednom prilikom Kruno Jurčić, tadašnji trener Dinama.
I Jedvaj je u proljetnom dijelu odigrao 13 utakmica za Dinamo, došla je Roma, platila pet milijuna eura za njega i odvela ga u Tottijevo jato. Bili smo na pripremama Rome u talijanskom dijelu Tirola, Jedvaj je zaigrao i pokazao da nema tremu igrati ni s tim probranim društvom, igrao je baš kao da i dalje igra za juniore Dinama, talijanski novinari uvjeravali su nas da "mali" neće u juniore Rome, da će sigurno igrati za prvu momčad. Nažalost, nije se naigrao u godinu dana.
Kad smo nazvali njegova oca Zdenka, bivšeg igrača, u obitelji su već znali za nagradu. Tina nije bilo kod kuće, ali tata Zdenko rekao je da su vrlo sretni i ponosni.
– Kako ne bismo bili, može li biti nešto ljepše za kraj godine, za Božić? Moramo mu čestitati – rekao je Zdenko Jedvaj i obećao da će se Tin javiti. I javio se, dečko koji je osvojio Njemačku svojom igrom nazvao je za nekoliko minuta. Naime, Roma ga je posudila Bayeru za milijun eura, a ondje je procvao. Odmah je ušao u prvu momčad, odigrao je 21 utakmicu u ovoj polusezoni i zaslužio Večernjakovu nagradu.
– Baš mi je to lijepi dar za Božić, nakon ove polusezone, šlag na tortu. Igram stalno, igram dobro, došao sam i do reprezentacije, pamtit ću ovo – kazao je Tin.
Rim je bila dobra škola
U Romi nije igrao, ali ne žali za vremenom provedenim u Vječnom Gradu.
– Naravno da nisam bio sretan što nisam igrao, ali bila mi je i to dobra škola pa se neću žaliti, ali ni ne mislim više na to – kazao je potiho, kako inače priča Jedvaj koji je proglašen nadom godine u anketi Večernjeg lista, po glasovima 11 bivših A reprezentativaca.
U Maksimiru nije vidio pune tribine, sad igra na punim stadionima Bundeslige.
– Lijepo je to, krasan je osjećaj istrčati pred toliko ljudi. Žao mi je što u Dinamu nije tako, nadam se da će biti, i svim dečkima iz Dinama mogu poželjeti da zaigraju pred punim stadionima.
I u Rimu, i danas u Leverkusenu, prati Dinamo.
– Gledam stalno, sve utakmice, osim ako baš u to vrijeme nemam utakmicu. Žao mi je zbog Europe, mislio sam da će proći u drugi krug.
A tu će Tin Jedvaj imati posla s Marijom Mandžukićem i njegovim Atleticom.
– Vjerujemo da možemo proći, znamo tko nam je i kakav je suparnik, ali isto tako vjerujemo i u sebe.
A može li se u Bundesligi uhvatiti Bayern?
– Sve se može dok matematika ne kaže drukčije. Naravno da će biti teško, ali naš je cilj probati, u svakom slučaju ostati pri vrhu i ponovno izboriti Ligu prvaka.
Za drugo mjesto konkurent je Wolfsburg s Perišićem i Olićem.
– Stvarno su dobri i njih dvojica i Wolfsburg, ali dobri smo i mi pa će biti borbe – zaključio je Jedvaj koji je trofej Nada godine uzeo ispred Alena Halilovića, Marka Roga, Marka Pjace... i naslijedio Marija Pašalića na tronu, prije toga pobjednik je bio Mateo Kovačić.
I zato, vratimo se na početak priče o dečku koji nije bio dobar za 3. ligu pa je završio u prvoj momčadi Dinama. Potom otišao u veliki klub u kojem je bio u skupini TNT (trenira – ne igra – trenira), ali nije klonuo i zato je u tim amplitudama života sad opet na vrhuncu. Tko iskusi takav put gore-dolje, zna sve cijeniti i uspjet će. Zapravo, Tin je već uspio, nagrada se zove Nada godine samo zato što je za mlade igrače.
>>Rimljani za Tinov ugovor od Bayera traže deset milijuna eura
