Kristina Prkačin (22), rukometašica Lokomotive, trebala je ove sezone napraviti još veći iskorak u sportskoj karijeri.
Nakon što je Marina Glavan otišla na porodiljni, a zbog ozljede dulje vremena nema Larise Kalaus, Kristina je počela igrati u prvoj postavi.
Treba se ustaliti i reprezentaciji, trebala je s klubom napasti Challenge kup, a onda je sve prekinuto zbog koronavirusa.
Za početak kako je bilo u Dubrovniku u vrijeme koronavirusa?
– Prelijepo, kao i prije ove pandemije, doma sam s obitelji pa ne može biti loše, a što se tiče forme, nju pokušavam održavati svaki dan, zavisi sve o vremenu, trčim, šetam, planinarim i odrađujem kod kuće plan treninga koje smo dobili od kondicijskog trenera Pere Kuterovca – počela je Kristina.
U ovo vrijeme sigurno bi već bilo puno turista u Dubrovniku, je li grad sada prazan?
– Mogla bih reći kako grad spava, što je velika suprotnost u odnosu na to kako je inače. Turista nema, ali ovih dana gradom šeću domaći ljudi bez briga, nervoze, gužve...
U mladosti ste trenirali razne sportove, što je presudilo za rukomet?
– Da, prošla sam dosta sportova od gimnastike, plivanja, atletike i odbojke, ali na kraju je rukomet presudio. Svidjela mi se ta timska igra koja je vrlo dinamična. Uostalom, s rukometom sam krenula relativno kasno, s 15 godina pa sam tu i ostala. Sve se odvijalo brzo.
Kako to da ste se odlučili doći u Zagreb, a ne možda u bliži Split?
– Split mi se sviđa jer je sigurno sličniji Dubrovniku nego Zagreb, ali nekako sam oduvijek htjela u Zagreb. Znala sam da je rukomet u Zagrebu puno bolji, kao i izbor fakulteta.
Kako je došlo do transfera prvo u Trešnjevku, a poslije u Lokomotivu?
– U Trešnjevku sam došla na probu preko svog trenera iz Dubrovnika Pere Veraje, ali, iskreno, nisam planirala ostati jer sam imala još jednu godinu srednje škole. No, sve se odigralo relativno brzo tako da sam odlučila ostati. Poslije je tadašnji trener Silvijo Ivandija bio odgovoran za moj transfer u Lokomotivu.
Igrački, ovo vam je bila najbolja sezona, no nažalost prekinuta su sva domaća, ali i međunarodna natjecanja. Je li se mogao odigrati barem završni turnir Challenger kupa?
– Žao mi je što nismo odigrale polufinale i finale Challenge cupa, zasigurno mislim da smo bili favoriti da ga osvojimo. Voljela bih da se možda jedan vikend odigralo polufinale i finale kao što je i bilo u jednom trenutku planirano, ali ne znam ni kako bi to funkcioniralo s obzirom na to da je rukomet kontaktni sport pa je teško nadoknaditi treninge bez dvorane i lopte...
Kako ste se snašli u Zagrebu?
– Odlično. Grad sam zavoljela, a nisam imala puno vremena, stalno sam imala obveze treninga, utakmica, škole, poslije fakulteta, pa je vrijeme brzo prošlo.
Živite sami u Zagrebu, kako se snalazite s kuhanjem?
– Živim sa sestrom koja je došla na fakultet. Što se tiče kuhanja, ovisi o vremenu i volji, ha ha... Kuham kad imam vremena, naručujem ili odem u menzu.
S kim se najčešće družite izvan rukometa?
– S curama iz kluba što je super jer činimo dobru klapu izvan terena i na terenu, dečkom, sestrom i ostalim prijateljima.
Imate li kakav zanimljiv hobi pored sporta i škole?
– Volim ići u kino i pokušavam provoditi što više vremena u prirodi.
Na Kineziološkom ste fakultetu, smjer kineziterapija. Je li to nešto čime se želite baviti u budućnosti?
– Da, četvrta sam godina na Kineziološkom fakultetu. Upisala sam smjer kineziterapije jer se u budućnosti vidim kao kineziterapeutkinja. Rukomet je odlična podloga za učenje, nažalost ima dosta ozljeda pa se uvijek nešto novo nauči.
Bili ste sudionica EP-a 2018. godine, plasirali smo se i na EP ove godine. Mislite li da će se prvenstvo odigrati u prosincu i nadate li se novom pozivu?
– Tako je, mislim da bi se prvenstvo moglo odigrati u prosincu ove godine. Ima još vremena, ali mislim da, uz mjere opreza, ne bi trebalo biti odgode. Izbornik Nenad Šoštarić moj je trener u Lokomotivi, tako da vjerujem da on najbolje zna tko mu odgovara za koju utakmicu te za kojeg protivnika. Uvijek sam sretna kad me pozove tako da ima još do početka okupljanja pa ćemo vidjeti.
Koje su vam trenutačno glavne konkurentice na poziciji u reprezentaciji?
– Nijednu igračicu ne bih nazvala konkurencijom, već suigračicom. Na mojoj poziciji vraća se Čamila Mičijević i Larissa Kalaus nakon ozljede, tu su još Marijeta Vidak, Dora Lacković, Selena Milošević.
Što je za vas idealni odmor?
– Plaža i more bez gužve i signala te “pustiti mozak na pašu“ kako se kaže.
Koje su vam želje, odnosno gdje biste najradije gradili inozemnu karijeru?
– Voljela bih još jednu godinu ostati u Lokomotivi zbog fakultetskih obaveza i smatram da se odlično razvijamo kao igračice uz trenera Šoštarića. U budućnosti bih se sigurno voljela okušati u inozemstvu. Sviđa mi se mađarska i francuska liga, ali tko zna...
Gledate li druge sportove?
– Osim rukometa volim košarku, vaterpolo, nogomet, odbojku.
Najljepši dio Dubrovnika?
– Cijeli Dubrovnik je lijep na svoj način, ali svakako bih naglasila Mokošicu jer je to mjesto gdje sam odrasla.
Čime najčešće kratite vrijeme na putovanjima...
– Slušajući glazbu, gledajući filmove, družeći se i razgovorom.
Koje žanrove filmova volite gledati?
– Najviše akciju, komediju i dramu.
Obučete li se koji put u večernju toaletu, štikle...?
– Naravno da postoji i ona druga strana osim sportske odjeće. Sređujem se za različite prigode, slavlja i ne pada mi teško promijeniti rutinu i stil oblačenja.
Sjećate li se svoje najbolje rukometne utakmice?
– Pa mogu reći da mi je najdraža utakmica s reprezentacijom u Areni Zagreb prošle godine kad smo odigrale 21:21 s Njemačkom u prijateljskoj utakmici. Zabila sam gol za izjednačenje – zaključila je Kristina.
ww︆︅w︆︅.︆︅ki︆︅︆︅s︆︅stok.co︆︅m