Iva Vlahek, 22-godišnja boćarica zagrebačkog Španskog, u francuskom Lyonu upotpunila je svoju kolekciju svjetskih medalja u preciznom izbijanju.
Igra za mušku momčad
– Ovo mi je bilo treće svjetsko prvenstvo. Prije osam godina bila sam treća, prije četiri godine druga i sada prva. Još nisam svjesna da sam svjetska prvakinja. Sad mi nije žao zbog odlaženja na treninge i podsmjehivanja "gle one koja se bavi boćanjem" – rekla je Iva.
Uza svoju klupsku kolegicu Danijelu Kolobarić, jedina je boćarica u Zagrebu.
– Boćanjem sam se počela baviti slučajno. Moj bratić bio je profesionalni igrač i tako sam uz njega počela dolaziti u Boćarski dom, koji je bio blizu moga stana. Između nekoliko sportova kojima sam se u to vrijeme bavila, odlučila sam se za boćanje – istaknula je Iva.
Zanimljivo je da Iva i Danijela igraju za momčad Španskog koja se natječe u Prvoj zagrebačkoj ligi.
– Nije nam teško igrati s dečkima. Jedino je problem što im teže padaju porazi od žena. Mogu misliti kako ih ostali zafrkavaju. Što se tiče igranja u Prvoj ligi, ne bi imala nikakve šanse jer su to sve profesionalni igrači. Nažalost, u Zagrebu nema interesa za žensko boćanje. Pokušali smo Danijela i ja nagovoriti neke cure, ali bez uspjeha. U Rijeci postoji ženska liga jer ondje ima više djevojaka koje se bave tim sportom – istaknula je Iva.
U slobodno vrijeme bavi se tajlandskim boksom.
Želi biti odvjetnica
– To mi dobro dođe za kondiciju – rekla je Iva koja je na trećoj godini Pravnog fakulteta.
– Želim jednog dana biti i uspješna odvjetnica.
Kako njezini gledaju na sport kojim se bavi?
– Imam potporu roditelja, a moj najveći navijač je sestra Ana. Nažalost, Lyon je bio predaleko i preskup da dođu i navijaju za nas, ali bit će vremena. Moram zahvaliti i svom klubu i treneru Mariju Milanoviću-Litreu bez kojih ne bih danas bila svjetska prvakinja – istaknula je Iva.
Otkrila je i da je zaljubljena.
– Imam dečka već četiri godine i zasad nam ide dobro. Ne žalim se. Naravno, i on me podržava u boćanju, netipičnom sportu za djevojke – zaključila je Iva.