Te svibanjske noći 1976. godine, kada se na televiziji gledao prijenos utakmice Bayern - St. Etienne (finale Kupa prvaka u Glasgowu, nap. a.), i kada je Rummenigge igrao baš po ukusu maloga Nike, otac Mato je na hrvatskom govorio:
– Mi u kući navijamo za Bayern, i djeca će zacijelo navijati za Bayern.
Niko ga je pažljivo slušao, osjećajući da se slaže s očevim riječima.
Iako tek petogodišnjak, bio je svjestan da se i u njegovoj obitelji dogodila velika stvar što je Bayern pobijedio. A on je volio Rummeniggea...
Prenoseći ulomke iz poglavlja ‘Rummenigge, Rummenigge’, iz knjige ‘Kovači vatrene sreće’ Andrije Kačića-Karlina, najavljujemo najvažniju trenersku utakmicu jednoga od najtalentiranijih bundesligaških stručnjaka: Niko Kovač, zajedno s bratom Robertom, danas na klupi Eintrachta protiv svoga Bayerna. Braća dolje uz teren, a njihov nekadašnji ljubimac Karl-Heinz Rummenigge gore u svečanoj loži.
Iza zatvorenih vrata
Tko zna, možda Niko, koji danas slavi 45. rođendan, i brat Robert ‘igraju’ probnu utakmicu za Bayern. Jednom kada ode Ancelotti...
Niko Kovač pripremao je svoju momčad za Bayern kako bi se od trenera-ziheraša i očekivalo, iza zatvorenih vrata.
– Nećemo pokušati bezglavo napasti. Pokušat ćemo, naravno, postaviti zamku. Želimo protivniku pokazati da smo spremni prihvatiti bitku. A to je moguće samo kroz duele. Samo nadigravanje nije dovoljno – kazao je Niko Kovač i dometnuo:
– U odmjeravanju snaga s prvakom koji ima najviše titula svakome igraču mora biti jasno da ćemo imati puno manji posjed lopte nego inače. Stoga će biti odlučujuće iskoristiti taj posjed kako bismo iznenadili protivnika.
Braća Kovač svoj su dječački san da zaigraju za Bayern ostvarila 2001. godine: Bavarci su Niku kupili od HSV-a u tadašnjoj protuvrijednosti 5,5 milijuna eura, dok je Robert doveden iz Leverkusena za 7,5 milijuna eura. Iste godine s Bavarcima postali su svjetski klupski prvaci...
– Moja povezanost s Münchenom i Bayernom oduvijek je bila tu i uvijek će biti tu – dodao je rođeni Berlinčanin, koji drugi put u trenerskoj karijeri juriša protiv kluba svog djetinjstva.
Prošloga proljeća, kada se Eintracht grčevito borio za ostanak, Nikina je momčad u Allianz Areni pružila herojski otpor i izgubila samo 0:1.
Kovačev najveći hendikep uoči sraza s Bayernom zove se – Fifa virus. Primjerice, izračunato je kako je Japanac Makoto Hasebe, standardni defenzivni vezni Eintrachta, protekloga tjedna preletio čak 34.000 kilometara ili u zrakoplovu proveo 44 sata. Japanski reprezentativac letio je na relaciji Frankfurt-Tokio-Melbourne-Frankfurt i Niki se vratio poput iscijeđenoga limuna. Da je i samo letio, bio bi neupotrebljiv, a kamoli još s dvije utakmice u nogama (Irak, Australija).
Soldina tri remija
Niko procjenjuje da će mu trebati jedan dan za potpunu regeneraciju, ali za svaki slučaj u pripremi je pričuvna opcija. Nadmetanje s Bayernom zahtijeva gladijatorsku pripremljenost i energiju.
Drugi Kovačev sraz s Bavarcima povlači za sobom i osvrt na učinak naših stručnjaka u nadmetanjima s najvećim njemačkim klubom: kada je uopće neki Hrvat posljednji put pobijedio Bavarce?
Pitate li Kovača, vjerojatno bi odmah pristao na, primjerice, Soldin skor protiv Bayerna na klupi Kölna – tri nastupa, tri remija protiv Van Gaala.
Otto Barić je sa Stuttgartom 1985. bio poražen 1:4, a u proljeće 1986. iščupao remi, 0:0. Dvije godine kasnije, Skoblar je s HSV-om u Münchenu stradao čak 0:6.
I sada dolazimo do povijesnog datuma, 5. ožujka 1983. godine i koga drugoga nego do – Branka Zebeca. Taj je bundesligaški trenerski mačak Bavarce nokautirao upravo s Eintrachtom u Frankfurtu, 1:0. Na klupi Bayerna bio je Mađar Pál Csernai, a u špici, naravno – Nikin liebling Rummenigge.
Niki Kovaču na 45. rođendan želimo da barem na jedan dan bude – Zebec!
