Romano Perinović, bivši vratar Zagreba i Zadra, trenutačno je izvan rukometa. Jedno vrijeme bio je trener rukometaša Zadra, a sada ima više vremena da prati sportske uspjehe kćeri Maje koja je trenutačno najbolja juniorka Hrvatske u biciklizmu i uz Miu Radotić naša je najbolja biciklistkinja.
– Rukometnu karijeru počeo sam u Zadru, a sa 16 godina došao sam u Zagreb gdje sam upisao Građevinsku srednju školu. Počeo sam braniti u Medveščaku, a onda sam dobio poziv Zagreba koji je u tom trenutku okupio mladu momčad u kojoj su bili Tomljanović i Gudelj – kaže Romano.
Pismo ili glava...
Trebao je biti član juniorske reprezentacije bivše Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Rijeci 1987. godine.
– U posljednjoj utakmici sezone ozlijedio sam zglob na utakmici protiv Slobode u Zagrebu. Umjesto mene tadašnji izbornik Kasim Kamenica pozvao je u reprezentaciju Perića – istaknuo je.
Sa Zagrebom se iz Druge lige plasirao u Prvu i odmah prve sezone osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Kasim Kamenica nekako mu nije bio naklonjen.
– Bio je jako strog. Sjećam se kad sam ga prvi put vidio. Mi smo sjedili u kafiću u Kutiji šibica, a on je došao u prugastom odijelu i naručio kavu sa šlagom, malo taze. Konobarica ga gleda u čudu jer ne zna što znači malo taze. Jednom prilikom ušao je u svlačionicu i počeo diktirati sastav. I tako kaže da će na vratima biti Vujović, a onda se okrenuo prema Stojanoviću i meni i rekao da bacamo novčić tko će biti drugi vratar. Nisam pristao na igru pismo-glava i od tog trenutka sam bio na ledu. Na kraju sam otišao iz kluba i to neposredno prije sezone kada je Kamenica otišao, a Zagreb osvojio prvi do dva Kupa prvaka Europe – rekao je Perinović.
Iz Zagreba je otišao u zagrebački Borac koji je pokušao napraviti ozbiljnu momčad, a onda je počeo Domovinski rat pa se Romano vratio u rodni Zadar.
Došli do polufinala kupa EHF
– Imali smo odličnu momčad. Čak smo 1995. godine bili doprvaci Hrvatske, a sezonu poslije igrali smo polufinale EHF kupa. U dvije utakmice bolji je bio Šahtar iz Donjecka – kaže Romano.
Kako to da nikad niste otišli igrati u inozemstvo?
– Tako se dogodilo. U to vrijeme vratari nisu bili na visokoj cijeni.
A najbolje sam branio kada sam se vratio u Zadar. U sezoni kada smo u finalu doigravanja izgubili od Zagreba imao sam prosjek od 16 obrana po utakmici – sjeća se Romano.
Prati sve što se događa u hrvatskom rukometu, ali i reprezentaciji.
– Jedva čekam Europsko prvenstvo. Sigurno ću pogledati sve naše utakmice u Splitu, a vjerojatno i u Zagrebu – istaknuo je.
Ima dvoje djece, sina i kćer. Njegovim sportskim stopama krenula je kći Maja.
– Odmalena je zavoljela biciklizam. Sreća pa u Zadru postoji ženski biciklistički klub pa je počela sve ozbiljnije trenirati. Klub joj je osigurao opremu, ali i bicikl na kojem vozi. Iza sebe već ima jako puno utrka, ali i pobjeda. Trenutačno je najbolja hrvatska juniorka – govori Romano.
Ako ovako nastavi, mogla bi nastupiti u na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine. Njezina disciplina je cestovni biciklizam, ali se protekli vikend okušala i u sprintu. Nastupila je u Ateni, u dvorani u kojoj se je vozio biciklizam na Igrama 2004. godine. Bila je druga i to s posuđenim biciklom.
– U klubu nemaju bicikle za sprint, samo za cestovnu vožnju – ispričao je njezin otac.
Uz to što je odlična sportašica, Maja je i odlična učenica.
– Ima prosjek 5,0. Sve što radi, radi ozbiljno. Samo ne znam što će biti sljedeće godine kada završi srednju školu. Tražimo grad u kojem ima studij, ali i ženski biciklistički klub. U Hrvatskoj takve kombinacije nema – rekao je Romano.
