Kada smo ga nazvali jutro nakon utakmice karijere (38 koševa, 10 skokova) protiv Zadra, javio nam se s malog školskog odmora. Bez obzira na kasnovečernji povratak u Zagreb, za Roka Prkačina nije bilo slobodnog prijepodneva kao za njegove suigrače.
– Najradije bih ostao spavati, no maturant sam, moram se spremati za maturu. Pohađam Privatnu sportsku i jezičnu gimnaziju "Franjo Bučar" i svoja putovanja s Cibonom mogu pravdati, no program škole moram zadovoljiti.
A večer prije obradovao je navijače vukova koji se nisu mogli veseliti pobjedi njihova kluba, ali jesu sjajnoj partiji najtalentiranijeg cibosa. A njega je u Zadru ruka služila kao nikad otkako je počeo igrati za seniore Cibone. Naime, zabio je šest od osam tricaških pokušaja.
– Ovo mi se nikad nije dogodilo, no jedna utakmica ne znači ništa i od 38 koševa meni je draže da smo i s osam igrača pokazali koliko vrijedimo kao momčad. Stigli smo “minus 16” s poluvremena, čak i poveli, a na koncu smo nesretno izgubili jer je i Mavra odigrao partiju karijere.
Prkačin je iz igre zabio 14 od 20 pokušaja, a prati ga glas da ima upitan šuterski rang.
– Istina je, nisam konstantan, šut mi varira, no radim na tome. Prošle sezone sam u ABA ligi trice šutirao za 18 posto, a sada ih šutiram s 40 posto uspješnosti. Dakle, napredujem.
A tako nečemu najviše se raduje dida Jozo, kaže, njegov najveći navijač.
– Nitko ne može reći da je moj navijač više nego moj dida Jozo. Nastojao je pogledati svaku moju utakmicu od moje 12. godine. Premda se ne služi novim tehnologijama, uvijek bi našao način da pogleda barem streaming.
Vidi li Roko sebe kao četvorku koja u modernoj košarci može pokrivati pozicije od tri do pet?
– Nisam još 100 posto spreman za to, ali tome težim. Nedostaje mi još mase, a radim i na šutu i driblingu, odnosno vanjskoj igri. Unutarnja igra mi zasad bolje ide jer to mi je genetski, naslijeđeno od oca.
A tata Prkačin bio je centar odlične tehnike kojeg pamtimo po sjajnim "rolinzima" u reketu.
– Otac je sa mnom radio na detaljima. Svi znamo kako se izvodi horok, no otac mi je predočio neke sitnice koje mnogo znače.
Kao suigrači značili su mu i Bundović, Bilinovac i Markota, no njih više nema po odluci vodstva kluba.
– Sva su trojica bila dobri duhovi svlačionice, ginuli su za momčad, i u tom smislu mi i nedostaju. Otišli su u nezgodnom trenutku i mi smo se u najgore vrijeme tome morali prilagođavati, no ja poštujem odluku kluba.
Nije li Markota bio neka vrsta njegova zaštitnika?
– Njega znam otkad sam bio dijete. Šveđo mi nedostaje kao cimer jer smo se dobro slagali.
Dobro se Roko slaže i sa svojim mladim suigračima, centrom Dankom Brankovićem i razigravačem Lovrom Gnjidićem.
– Branković je vrlo zanimljiv materijal. Za igrača od 215 centimetara ima izniman smisao za igru, no morat će poraditi na masi. Gnjidić je velik talent i, kada je on na parketu, momčad je uvijek u plusu. On je već sada odličan razigravač. Nije sebičan, igra za momčad, sve vidi.
Dobro vidi i naš sugovornik, nerijetka su njegova dodavanja s jedne na drugu stranu napada, za otvoreni šut suigrača.
– To mi je od vaterpola, ha, ha. Igram ga preko ljeta i tada dosta dodajem loptu s jedne na drugu stranu. To je utrenirano na moru. Vaterpolo mi je odmor za dušu, a najviše me raduju peterci protiv oca, protiv kojeg sam za jedne palačinke u plusu. On je čak igrao i Divlju ligu, prvenstvo dubrovačkih plaža, a ja još nisam jer naša plaža Štikovica nije igrala u zadnje vrijeme.
Kad smo već kod obiteljskih tema, kako napreduje dvije godine mlađi mu brat Lovro?
– Ja bih rekao da će biti ista pozicija kao i ja, četvorka. Isto je fizikalac kao i ja.
S ocem, kaže, često razgovara o košarci i svom igračkom napretku.
– Košarka nam je najčešća tema, govorimo o tome gotovo svaki dan. Bolje da govorimo o košarci nego o školi. Uvijek je bolje razgovarati o sportu. Osim toga, očeva se agencija i menadžerski brine o meni. Njemu najviše vjerujem, da mi on stoji iza leđa.
Premda i o tome razgovara s ocem, s nama na temu NBA drafta – hoće li izaći ove sezone ili ne – nije htio.
– Neću govoriti o draftu sve dok ne završi Prvenstvo Hrvatske. Ne želim na umu istovremeno imati dvije stvari.
A njegova Cibona baš i ne izgleda kao favorit u borbi za naslov sa Splitom i Zadrom.
– Po međusobnim utakmicama mi smo lošiji od njih, no u mojoj glavi mi smo favoriti.
Čini se da Roko prilično vjeruje svom treneru Jovanoviću.
– S trenerom imam jako dobar odnos, sve funkcionira. Momčad je dobro posložena, mi igrači smo zadovoljni.
Je li mladi srpski trener trenažno zahtjevan? "Ubija" li na treninzima?
– Ne mogu tako reći. Ne pretjeruje, ali pokušava od nas izvući maksimalno. Točno kako treba, mislim da je to super za nas mlade. Puni smo energije i mi i trebamo jako trenirati – zaključio je novi hrvatski košarkaški dragulj.
