Po tisuću eura pripast će svakom od pobjednika boksačkog Grand Prix turnira koji će se od danas do subote odvijati u Zagrebačkom boksačkom centru. A natjecanje je to na kojem će nastupiti boksači iz 14 zemalja, s četiri kontinenta. Osim moćnih Rusa te Poljaka, Šveđana, Ukrajinaca, Kazahstanaca, Francuza nastupit će i boksači iz Bahreina, Čilea i Konga.
Dakako, najbrojniji bi trebali biti hrvatski boksači i boksačice – Gabrijel Veočić (75 kg), Noa Ježek (75 kg), Leo Cvetković (81 kg), Zvonimir Rebolj (91 kg), Marko Milun (+91 kg), Nikolina Ćaćić (57 kg), Sara Kos (60 kg) i Marija Malenica (60 kg).
A među svim spomenutima najveći je izazov pred Veočićem kojeg u kategoriji očekuje – ni manje ni više nego – svjetski prvak Rus Gleb Bakshi. No baš je to meč kojeg 19-godišnji Brođanin priželjkuje:
Vjeruje u odlazak na OI
– Ja bih volio kada bih dospio do finala turnira i da se u subotu navečer borim s Bakshijem. Da vidim što to svjetski prvak ima, a ja nemam i koliko sam daleko od najviše svjetske razine.
Veočić je tek kročio u seniore nakon niza uspješnih godina u mlađeuzrasnom boksu. A u svojoj vitrini ima tri europske medalje – kadetsku broncu (2016.), juniorsko srebro (2017.) i mlađeseniorsku broncu (2019.) – a sada sanjari o prvoj seniorskoj kolajni.
– Moj cilj je otići na Olimpijske igre i odgovara mi odgoda istih jer sam dobio godinu dana da sazrem. Ako ne prođem na proljeće sljedeće godine, nadam se da ću otići na one druge ili treće Igre, a tek onda ću otići u profesionalce. Želim ostvariti svoj olimpijski san.
A tako ne razmišljaju mnogi od onih naših boksača koji su otišli u profiće a da među amaterima nisu napravili ništa važno. A takvi počesto boksaju i za “siću” od tisuću eura.
– Po meni je velika pogreška trenera kada neiskusne borce usmjere u profi boks. Za što uspješniji start ondje potrebno vam je što veće amatersko iskustvo. Neki dečki se žure iz nestrpljenja jer žele što prije probati zarađivati od boksa, no onda im se dogode nokauti i ozljede. Ja sam svoju karijeru drukčije zacrtao.
A u tome je, vjerojatno, sudjelovao i njegov otac Pero Veočić, bivši hrvatski reprezentativac i višestruki prvak Hrvatske. Je li to prednost kada ti je vlastiti otac ujedno i trener?
Trenira ga otac
– Velika je to prednost jer u tom slučaju možete trenirati i kod kuće, kad god uhvatite vremena. A to se kao prednost pokazalo i za vrijeme obustavljenih treninga zbog pandemije koronavirusa. Tada smo u našoj obiteljskoj kući rezervirali jednu sobu samo za boks, no kada god je bilo lijepo, trenirali smo vani.
Uz oca boksača, “plemenita vještina” bila je prirodan izbor.
– Trenirao sam ja i odbojku i nogomet, no kao klinac bio sam hiperaktivan pa je otac procijenio da je najbolje tu energiju usmjeriti u boks pa sam već u petom razredu nastupio na mlađekadetskom prvenstvu države.
Od boksačkih velikana, najviše bi volio biti poput Roya Jonesa Juniora, danas umirovljenog šampiona koji će uskoro boksati protiv Mikea Tysona.
– On mi je uzor po načinu, tehnici, boksanja. Pa čovjek je bio svjetski prvak u srednjoj, supersrednjoj, poluteškoj i teškoj kategoriji.
Pred Gabrijelom je u Zagrebu njegov tek peti seniorski meč.
– Sveukupno sam dosad imao 100-tinjak mečeva, a godišnje ih je znalo biti i preko 20. No, ja i dalje želim imati što više mečeva i zato koristim svaku priliku za nastup.
