Znate li što je zajedničko ovoj dvojici s najnovijega Dalićeva popisa reprezentativaca, Ivanu Perišiću i Petru Musi? Samo ta dvojica igrača bili su najbolji strijelci nacionalnih prvenstava izvan Hrvatske: Perišić kao igrač Club Bruggea u Belgiji u sezoni 2010./2011., a debitant Musa u Češkoj u sezoni 2019./2020. kao igrač praške Slavije.
Zlatna kopačka Češke
Petar je tada dijelio prvo mjesto liste strijelaca s Liborom Kozakom, igračem Sparte. Taj je podatak kod nas prošao gotovo nezapaženo iako je rijedak slučaj da neki hrvatski nogometaš postane zlatna kopačka u nekoj od europskih liga.
Zagrebački dečko iz Sigeta Petar Musa (24) tih je, skroman i pretjerano samozatajan za jednoga izvrsnoga, galopirajuće uspješnoga nogometaša kojega upravo čeka transfer u Benficu. Na intervju je došao kao na razgovor za posao; kazat će samo ono što mora, što je 'zadano', bez nepotrebnih intrigantnih izleta u intimu.
Na pitanje – jeste li vi sada ovdje kao igrač Boaviste ili Benfice Petar je zakopčan do grla i služben.
– Ne bih volio razgovarati o transferu dok on nije završen. Ja sam trenutačno igrač Boaviste.
Kako se razvija transfer?
– U finalnoj je fazi.
Letite li uskoro u Lisabon na potpis ugovora?
– Ne bih to komentirao – sliježe ramenima 190 cm visoki Musa, koji je nogometni gen dobio od majke Jagode, nekadašnje nogometne reprezentativke Hrvatske u generaciji Mace Maradone.
Petar je po ocu Hercegovac, tata Željko je iz okolice Širokog Brijega. Mladi Musa pohađao je OŠ Većeslava Holjevca te srednju građevinsku.
– Odrastao sam u Sigetu, pokraj Avenue Malla, tamo sam cijeli život, a sada imam svoj stan u Laništu. Kao mali igrao sam u Hrvatskom dragovoljcu, pa sam prešao u NK Zagreb gdje sam proveo skoro devet godina i sa 17 i pol godina debitirao za prvu momčad kod trenera Kopića. Kasnije su prvu momčad preuzeli Madunović i predsjednik Medić.
Kakvo je iskustvo s gazdom NK Zagreba?
– Tretirao me super, nikada nismo imali problema. Za Medića imam samo riječi hvale.
Petar je s 18 godina dobio ponudu praške Slavije. Veliki korak za neafirmiranoga igrača u ranoj fazi karijere?
– Nisam želio ostati u Hrvatskoj, nego sam baš želio ići van. A to se kasnije pokazalo kao dobra odluka. Išao sam u Slaviju, pa na posudbe u Žižkov i Liberec, te opet u Slaviju u kojoj sam doživio vrhunac osvojivši naslov prvaka i postavši prvi strijelac lige. Taj mi je uspjeh dao poticaj i golemo samopouzdanje. Inače, Češka je moja druga domovina. Tamo sam otišao mlad, razvio se igrački i kao osoba, naučio jezik... Ispočetka mi je bilo teško jer nisam znao jezik, a kao stranac bio sam pod povećalom, no meni to nije bio teret nego poticaj da budem još bolji.
Petar je u seniorskoj konkurenciji skupio 169 nastupa i postigao 44 pogotka.
– S obzirom na svoju visinu, volio bih da sam postigao više pogodaka glavom. Dobro koristim svoje kretanje u šesnaestercu, tražim slobodan prostor i uvijek se nastojim sakriti iza leđa braniča, da me ne vidi kada ide centaršut ili odbijanac. Volim igru u šesnaestercu, uvijek sam bio klasična devetka, u Boavisti nosim taj broj.
Kako ste se odlučili baš za mali portugalski klub Boavistu (sezonu završio na 12. mjestu, nap.a.)?
– Želio sam klub u kojemu ću imati kontinuitet, u kojemu ću stalno igrati, i tako je i bilo. Trener mi je na početku obećao da ću im biti prva špica, pa nisam uopće dvojio oko te ponude. Boavista je klub iz Porta, prekrasnoga grada, u kojemu je veliko rivalstvo između nas i Porta. Danima prije derbija osjeća se naboj te velike utakmice. Najteže gostovanje u Portugalu bilo mi je kod Porta, kada smo izgubili s 1:3.
Je li portugalska liga "nježnija" od otočkih ili španjolske?
– Ne bih rekao da je nježnija, ima dosta čvrstih i grubih startova.
Petar je u eri Igora Bišćana bio mladi reprezentativac, prošle godine i sudionik Europskog prvenstva.
– U A-reprezentaciji neću imati problema s prilagodbom budući da sam s dosta igrača dijelio svlačionicu u mladoj. Oduvijek sam bio navijač vatrenih; Svjetsko prvenstvo u Rusiji pratio sam na pripremama Slavije u Austriji, bilo je to nešto doista prekrasno. Kada sam zadnji put gledao vatrene uživo? Posljednjih barem pet godina nisam. Išao sam kad sam bio dosta manji kad se igralo u Maksimiru.
Sada vam se otvara velika prilika za odlazak na Svjetsko prvenstvo? Ispalo je gotovo kao da ste izgurali Brunu Petkovića za kojega se nekada mislilo da će biti nedodirljiv.
– Ne bih to tako rekao. Ja sam svoj poziv zaslužio, ništa nije slučajno. Gledam sebe, ne zanimaju me drugi, tako je bilo i tako će biti – uzvraća Petar.
Tko je bio vaš uzor?
– Najviše mi se sviđao stil Marija Mandžukića. Njega sam obožavao.
Sviđa li vam se Petkovićev stil?
– Radi se o kvalitetnom igraču koji je to pokazao u dresu Dinama i reprezentacije. Čeka ga još puno dobrih stvari u budućnosti.
Kako kao debitant gledate na svoju poziciju u reprezentaciji?
– Ne mogu predvidjeti kako će se stvari razvijati. Znam da ću dati svoj maksimum na svakom treningu i na svakoj utakmici, a vidjet ćemo kako će to završiti. Kada sam dobio poziv iz Saveza, trnci su mi kroz tijelo išli, nisam bio ni svjestan što je to, jedva sam tu noć zaspao.
Volim PlayStation
Što radite kad ne igrate nogomet?
– Družim se s prijateljima, volim igrati PlayStation, volim filmove, serije... Na društvenim mrežama nisam previše aktivan, to me previše ne zanima. Za koga navijam? Odmalena sam volio NK Zagreb, ali navijam i za Dinamo.
Koji vam je najdraži trenutak karijere?
– Pogodak za Slaviju u gradskom derbiju protiv Sparte u zadnjim minutama. Zabio sam za 1:1 i bio je to ključni gol za osvajanje prvenstva.
Jeste li ikada igrali na Poljudu?
– Nisam nikada. I baš bih volio zaigrati protiv Francuza, svjetskih prvaka, jer u Splitu navijači uvijek naprave predivnu atmosferu – zaključio je Petar Musa, koji će do okupljanja vatrenih trenirati individualno uz privatnoga trenera Vedrana Naglića.
>> Navijači skinuli igrače Dinama:
