Projekt nogometne Superlige izazvao je skandal, a UEFA se postavila odlučnije nego oko ičeg prije kako bi to spriječila. Navedeni razlozi bili su "očuvanje sportskog duha, kompetitivnost, briga o svima, ne samo najvećima i najbogatijima..." Ipak, ista ta "altruistična" organizacija sad koketira s idejom uvođenja posebnih pozivnica u Ligu prvaka.
Sami koncept najjačeg klupskog nogometnog natjecanja na svijetu odavno se dovodi u pitanje zbog njegova naziva. Biti prvak odavno nije kriterij ulaska u njega, niti je garancija ulaska. Svejedno, malo tko je i trepnuo na tu činjenicu jer ljudi vole gledati najjače kako se nadmeću, a lideri najjačih klubova vole sve što donosi sudjelovanje u spektaklu.
Iz tog je razloga jednostavnije za shvatiti nekoga kao što su predsjednici Reala i Juventusa - Florentino Perez i Andrea Agnelli. Njima se ne prolazi ono ceremonijalno što Liga prvaka nudi, a to su kvalifikacije, ždrijeb, igranje po skupinama...
Osim što je to sve rizik, kao što se moglo vidjeti u slučaju Barcelonina ispadanja ove sezone, troši vrijeme i novac. Kreirati Superligu značilo bi preskočiti sve te korake, a ponuditi tržištu ono što želi - spektakl. Ili, što osobe koje to vode misle da želi. I tu nastaje problem.
S obzirom da se radi najčešće o biznismenima koji ne prepoznaju ono što ljude vuče prema nogometu i klubovima, gledaju stvari podosta pragmatično, suhoparno, ali i za svoje prilike logično. Čemu se baviti natjecanjem koje ionako u svojoj završnici nudi sraz najvećih? Čemu se baviti natjecanjem koje u svojoj završnici može ponuditi sraz Reala i Pariza, koji "sve" zanima, a usporedo i sraz Salzburga i Bayerna koji pak zanima manji broj ljudi? Odgovore osobe poput kreatora Superlige teško pronalaze, zaljubljenici u nogomet i navijači vrlo lako.
Između ta dva svijeta "vrluda" UEFA, ali postepeno se približava tom "korporativnom" načinu razmišljanja. Uostalom, pogledajte Ligu prvaka prije 30 godina i danas. Postojale su samo dvije skupine po četiri momčadi, a oni koji su ih osvojili bi igrali finale. Za današnje pojmove apsurdno i nezanimljivo.
>>> UEFA uspjela zastrašiti aktere nikad formirane Superlige
Dakle, promjene koje su se dogodile ipak su se uvukle pod kožu i malo tko ih danas dovodi u pitanje. Samo, UEFA ih čini nekako sporije i, ono što je bitnije, ostavlja dojam kao da su svi uključeni.
Naime, u Superligu se nikad ne bi, osim da šeici ili oligarsi ne naprave nekakav čudesan projekt, mogli kvalificirati klubovi iz San Marina, Luksemburga, Moldavije... Ne mogu se ni u Ligu prvaka, ali dobivaju mogućnost pokušati. I u tome je cijela draž, UEFA to razumije.
Ali, uvođenjem pozivnica, izgubit će se ta linija koja dijeli njen dosadašnji sklop od onog superligaškog. Uvođenjem pozivnica preskaču se koraci i omogućava nekome da postane dio natjecanja iako se za njega ni na koji način nije izborio.
Svako dosadašnje širenje Lige prvaka imalo je jasna pravila - potrebno je osvojiti neku od unaprijed propisanih pozicija u domaćem prvenstvu, proći kvalifikacije, osvojiti Ligu prvaka ili Europsku ligu sezonu prije. Samo na taj način se moglo pristupiti odabranom društvu.
Prema nagađanjima, koja mogu biti samo "probni balon", UEFA će od sezone 2024./2025. proširiti natjecanje s 32 na 36 klubova i dodijeliti dvije pozivnice, kao i jedno dodatno direktno mjesto za klubove iz pete najjače lige Europe, odnosno, samim time bi jedan klub više iz te lige išao u kvalifikacije pa bi se "pokrila" ta četiri dodatna mjesta.
Što se pak tiče pozivnica, one bi se dodjeljivale prema onome što je klub unazad pet sezona napravio u Ligi prvaka. Dakle, Liverpool ili Chelsea bi na taj način imali priliku ući u natjecanje makar završili 15. u prvenstvu i sezonu prije ništa ne napravili u Ligi prvaka. Trenutno se to čini nemoguće, ali dovoljno je vidjeti što se dogodilo s Barcelonom, kakve je sve muke prolazio Milan, u kakvim je problemima Juventus... da bi se shvatilo kako takav "osigurač" itekako treba najvećima.
Promjena je i to da ne bismo više imali osam skupina po četiri momčadi nego bi se igrala liga, u kojoj svaki klub igra minimalno deset utakmica s deset različitih protivnika. Potom prvih osam ide direktno u osminu finala, a u doigravanje za preostalih osam mjesta bi išlo sljedećih 16 momčadi. Svi ispod 24. mjesta bi ispali iz natjecanja, bez mogućnosti igranja u Europskoj ligi te sezone.
U konačnici, ako ideja prođe, UEFA će se približiti onome što Superliga želi i samo je pitanje vremena kad će biti još više pozivnica kojima bi se osiguralo da najveći, najbogatiji i najzvučniji ne propuštaju natjecanje.
Žele li navijači to ili im je ipak draže osjetiti povremena uzbuđenja, kao ono kad je Villarreal izbacio Juventus, Ajax prije koju sezonu Real ili kad je Porto stigao do titule? Kolike su šanse da se takvi "tektonski poremećaji" dogode u ligaškom sustavu? Vidjet ćemo...
>>> Recite što mislite u anketi:
