Trebalo je dobro prokopati po almanasima i pronaći podatak – je li koji hrvatski nogometaš ikada u svom prvom nastupu protiv Bayerna, k tome još i u Münchenu, ostvario pobjedu nad bavarskim velikanom?
Da, dogodilo se to i prije pobjede 24-godišnjega Imoćanina Kristijana Jakića u dresu Eintrachta protekloga vikenda. Naime, u studenome 2011. godine Ivan Perišić je s Borussijom Dortmund pod vodstvom Jürgena Kloppa u Münchenu slavio s 1:0.
Bolji od Lewandowskog
Kristijan Jakić, jedan od trojice reprezentativaca, uz Vlašića i Uremovića, rođen 1997. godine, u dresu Eintrachta u pobjedi 2:1 nad Bayernom (strijelci: Hinteregger, Kostić / Goretzka) odigrao je 90 minuta za ocjenu 3,5 (raspon u Kickeru 5 do 1), po čemu je bio bolje ocijenjen od Bayernovih zvijezda Lewandowskog (4.5) i Müllera (4.5), a apsolutni igrač utakmice s ocjenom 1 bio je vratar Eintrachta Kevin Trapp.
– Jesmo li očekivali pobjedu? Ja jesam! Moja priprema za svakoga suparnika ista je: idem dati sve od sebe na terenu i pobijediti. Ali, s takvom odlučnošću u Münchenu su nastupili i svi moji suigrači. Bayern je imao veći posjed lopte i svoje šanse, ali ne dobiva se utakmica posjedom lopte, nego golovima. Nametnuli smo se borbenošću i zalaganjem i zaslužili smo pobjedu – kazao nam je Kristijan, inače debitant u reprezentaciji i četvrti Imoćanin u Bundesligi nakon Ike Buljana (HSV), Drage Ćelića (Hertha) i Ante Rebića (Eintracht).
Vama očito nije bio potreban određeni vremenski period za prilagodbu na njemački nogomet?, pitali smo Jakića.
– Ne vjerujem u tu priču u prilagodbi, što to uopće znači, da te netko treba čekati da proigraš? Pa ljudi znaju kakvoga igrača kupuju i zašto ga kupuju, znaju odakle dolazi, do koje razine može. Na igraču je samo da svojim pristupom i htijenjem zasluži trenerovo povjerenje. Moje razmišljanje je da ga treba zaslužiti odmah – naglašava samouvjereni Jakić.
Kristijan je jedan od rijetkih reprezentativaca koji je prije odlaska u inozemstvo nastupao za čak četiri hrvatska prvoligaša, Split, Lokomotivu, Istru 1961 i Dinamo, a zanimljivo je da nema niti jedan nastup za reprezentaciju U-21.
– Nekada sam bio član selekcije U-20, a sa selekcijom U-19 bio sam 2016. godine na Europskom prvenstvu. Tada sam igrao s Brekalom i Ivanušecom. S Lukom sam nekako najbolji, jer se dugo poznajemo, bili smo cimeri, a igrali smo skupa u Lokomotivi i u Dinamu. Kada sam dobio izbornikov poziv za A reprezentaciju, Ivanušec me odmah nazvao i čestitao mi znajući koliko mi to znači – nastavlja Kristijan.
A koliko mu znači? E, takva se radost rijetko može osjetiti, pa i danas, dva tjedna nakon što je Kristijan postao reprezentativac.
– S Dalićem tada nisam razgovarao, nego mi je to nagovijestio Ivica Olić. Kada je sve postalo službeno, ne mogu vam opisati kako sam se tada osjećao. To je nešto nestvarno, znate ono kada vam se ostvari nešto o čemu ste sanjali kao dječak. Pa to je kao osjećaj zaljubljenosti, imaš leptiriće u trbuhu, stalno se smijuljiš, ništa te ne može oneraspoložiti, poljuljati te. Nikada mi nije bilo shvatljivo kako neki igrači mogu kalkulirati i dovoditi u pitanje hoće li nastupiti za svoju zemlju. Za mene je to najljepši osjećaj, ono za što se živi, zbog čega igraš nogomet i zbog čega nikada ne odustaješ – ističe Jakić i nastavlja:
- Sada proživljavam najljepše trenutke u karijeri, a dobro se sjećam i padova, onoga osjećaja beznađa, ali i čelične volje da se to prevlada. Kada sam bio igrač Lokomotive, imao sam tešku ozljedu mišića, rupturu na kvadricepsu od 15 centimetara, zbog koje četiri i pol mjeseca nisam igrao. Tada sam se jako loše osjećao.
Pa niste vi bili krivi za to?
– Uvijek imaš onaj crv sumnje da si i sam barem djelomično kriv za to što ti se događa. Tada sam bio prionuo radu, promijenio sam način prehrane, a uza sebe sam imao kondicijskog trenera Vladu Majića i fizioterapeuta Zorana Rajčića, uz čiju sam se pomoć oporavio.
Juniorski prvak Hrvatske
Kristijan je iz rodnih Runovića s 13 godina otišao živjeti u Split, gdje je bio nogometaš RNK Split. S tim je klubom 2015. godine iznenađujuće bio juniorski prvak Hrvatske. Vodio ga je trener Goran Sablić, a šef te nekada uspješne nogometne škole bio je Darko Butorović.
– Nas petorica igrača tada smo živjeli skupa u stanu u Splitu. iako sam bio mlad, nisam imao problem otići od kuće i sam se snalaziti u drugome gradu. Bilo je to sretno razdoblje. Najveći iskorak u karijeri napravio sam u Dinamu, gdje sam u samo jednoj sezoni sa suigračima ostvario neke povijesne rezultate. I sada se svaka 2-3 dana čujem s bivšim suigračima, najviše sa svojim nasljednikom Franjićem i Ivanušecom – kaže Kristijan.
A kakav tjedan očekuje pod Dalićevim vodstvom, očekuje li nastupe protiv Cipra i Slovačke?
– Kao svaki igrač, naravno da želim igrati, ali sam istodobno i svjestan da je na mojoj poziciji konkurencija najjača. Sretan sam da sam uopće tu, u kadru reprezentacije, a na izborniku je da odluči koliko će me trebati – zaključio je Kristijan Jakić, rekorder među vatrenima po broju nastupa ove sezone.
Ima ih čak 18 u svim natjecanjima!
- Kristijan Jakić (Eintracht) 4/3,50
- Josip Stanišić (Bayern) 6/3,13
- Joško Gvardiol (RB Leipzig) 6/2,92
- Borna Sosa (Stuttgart) 7/3,71
- Andrej Kramarić (Hoffenheim) 7/3,21
- Marin Pongračić (Borussia D.) 4/2,75
BROJKE: nastupi u Bundesligi ove sezone/prosjek ocjena (raspon 5 do 1)
sretno