Ako će se ikad snimati kakav sportski film o kockastima, vrlo dobar scenarij može ponuditi vratar Antonio Ježina (24). Filmskih priča ima taj mladić kao rijetko tko. Primjerice, ničim izazvan ugrizao ga je prije tri godine vlastiti pas (?!) dvogodišnji retriver Nero te zbog toga nije mogao braniti. Prošao je od arbitraže i sporova sa Zadrom do dolaska u Istru, a kulminiralo je sve time što je stao između vratnica u Koreji i debitirao za Hrvatsku.
– Prije šest mjeseci još nisam znao hoću li uopće više igrati nogomet. Situacija je bila vrlo teška. Želio sam riješiti problem sa Zadrom jer više u toj sredini nisam mogao funkcionirati. Srećom, na Arbitražnom sudu uspio sam dobiti papire. Preselio sam se u Istru, a izbornik je vidio moj trud i rad, prepoznao me. Ako je mir u glavi, može se napraviti sve – kazao je Antonio.
Sudbina je htjela da čim je ušao, nakon samo deset sekundi igre za kockaste primi gol u Koreji...
– Šteta. Štimac i dečki su mi dali podršku, rekli mi: \"Nema veze, nisi tu ništa mogao, dogodi se, digni glavu...\" Drago mi je što sam dobio priliku, ispunio sam svoj nogometni san i imam golem poticaj. Sretan sam do neba!
Je li vam to najgori gol koji ste primili u životu?
– Rekao bih najnesretniji. Najteže mi je pao...
Što vam je izbornik rekao kada ste ulazili u igru?
– Pitao me \"Jesam li spreman debitirati za Hrvatsku\". Naravno da sam rekao da jesam!
Brat Petar je u tom trenutku na drugom kraju svijeta bio na poslu.
– Kako se utakmica igrala u radno vrijeme, gledao sam je preko live-streaminga. Okupili su se svi oko mojeg stola, a nakon što je brat debitirao, platio sam rundu! – kaže ponosni Petar.
Lijepo je vidjeti kad se trud isplati, makar mu i ne ide blistavo, dečko se ne predaje. I takvi mogu daleko, neće Pletikosa moći zauvijek...
