Iako u školi nisam bio vješt s pisanjem, s veseljem sam prihvatio da budem kolumnist Večernjeg lista za vrijeme Eura u Portugalu 2004. i Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine. Gledati utakmice s akreditacijom, spustiti se u mixed-zonu i razgovarati s bivšim suigračima i nekim novim igračima bila je za mene radost. Nažalost, hrvatska nogometna reprezentacija u oba je slučaja postigla neuspjeh pa sam tek onda mogao shvatiti da biti novinar uopće nije lako. Vidio sam neuspjehe pa je o njima trebalo pisati. I to o nekim igračima s kojima sam i sam igrao.
Priznajem da sam jednom jako zeznuo vašeg novinara kada smo zajedno otišli na put. Naime, Večernjak je platio avionske karte za odlazak na španjolski El Clasico. Trebao sam vam omogućiti ekskluzivan razgovor s tada najboljim igračem svijeta Ronaldinhom. Imao sam neke garancije iz Barcelone, ali jednostavno nisam uspio. Pa sam se onda ipak uspio nekako iskupiti i razgovarao sam s Luisom Figom, svojim nekadašnjim suigračem i prijateljem. No, naravno, vaš kolega nije mogao biti utješen. Posebno jer smo posljednjeg dana svog boravka naletjeli na Jordija Crujiffa, sina legendarnog trenera i igrača Johana. Na pitanje može li on doći do Ronaldinha Jordi se samo nasmijao.
– Prije sat vremena bili smo na kavi.
Ali takav vam je novinarski posao.
>>Prosinečki: Bilić je uvjeren da će u Bešiktašu imati sjajne rezultate
