Pričati o košarci sa Željkom Obradovićem (56) uvijek je osobni košarkaški praznik. Ne samo zato što je Zoc osmerostruki europski klupski prvak, svojevrsni košarkaški akademik, već i zato što je nevjerojatno zahvalan sugovornik.
Obradović voli pričati o sportskoj problematici, pa tako i o novom raskolu u europskoj klupskoj košarci.
- Fiba je sebi dozvolila da brani klubovima da biraju koja će natjecanja igrati i pritom je prijetila Savezima. Prijetilo se neigranjem reprezentacija na velikim natjecanjima no baš me zanima na što bi Eurobasket ličio bez 15 vodećih zemalja. Osim toga, tu je riječ i o dvostrukim aršinima jer Fiba dozvoljava klubovima da igraju Euroligu, ali ne i Eurokup. Svako ograničavanje slobode ne može biti dobro i moje je pravo da izaberem što mislim da je za mene najbolje. Moj Fenerbahče je sudionik Eurolige i ja sam duboko uvjeren da je to najispravniji model. S obzirom da imamo sigurnih 15 utakmica s najboljim europskim klubovima, imamo 7000 pretplatnika, a bilo bi ih i više da klub nije htio zaštititi mlađe navijače pa za svaku utakmicu ostavi određen broj ulaznica u prodaji.
Nasmijao se kada smo mu rekli da Cedevita i Cibona moraju igrati tri različita natjecanja tjedno.
To nije dobro za košarku
- Pa recite vi meni, je li to normalno? To sigurno nije dobro za košarku. Iza svega toga nerijetko stoje osobni interesi pojedinaca i ništa drugo. Košarka ih ne zanima.
Obradoviću se ne sviđa niti ponašanje NBA lige koja je postala prijetnja europskoj košarci?
- Mi u Europi moramo shvatiti što NBA radi. S obzirom da je između New Yorka i Londona samo šest sati leta, postoji mogućnost da NBA jednog dana napravi svoju konferenciju u Europi, a da se to ne dogodi mi smo morali napraviti Euroligu koja će na nešto sličiti.
Nisu mu nimalo dragi vrlo rani odlasci europskih mladaca preko Atlantika što je za mnoge zlatna žila.
- Ja držim da Europljani ne bi trebali ići tamo dok nisu gotovi igrači, da ne budu oni koji mašu ručnikom. No, dečki hrle tako mladi u NBA jer tamo je lagodan život. U natjecateljskom smislu nema nikakve presije. Kad god igraju nema nikakve nervoze. Tri kluba se bore na naslov, a ostali...U Europi je puno više natjecateljskog duha. Danas i mladi igrači u Europi potpisuju ugovor na maksimalno tri godine pa se pitam zašto to ne bi bilo na šest ili osam godina. Zbog čega mi imamo mogućnost da prvi profesionalni ugovor klinci potpišu tek sa 18. Vrlo često ti klinci i prije svoje 18. godine kažu "e sada ja više neću tu igrati, idem gdje ja hoću". Ako je već tako, neka klub koji je u njega ulagao dobije pravu nadoknadu, a ne onu za NBA smiješnu od 750 tisuća USD. Tako bi se matičnom klubu omogućilo da proizvodi nove igrače. Ako do toga ne dođe, posustati će proizvodnja igrača.
Da se to ne dogodi košarkaška Europa bi se trebala bolje organizirati.
- Mi bi se protiv tih stvari u Europi lakše borili kada bismo imali i udrugu igrača i udrugu trenera. Osim toga, nadam se i pravoj, zatvorenoj, Euroligi. Ovo sa 16 je proba, a daj Bože da to bude sa 24, pa i 32 kluba.
S obzirom da u europskoj košarci ima kultni status, Obradović je svojednobno bio i metom nekih NBA klubova, no po tom pitanju ništa se nije dogodilo.
- To je bila neka kratka euforija iz koje se ništa nije rodilo. Pa, nisam ja neki nepoznat trener da oni moraju imati intervjue sa mnom po kojima će me procjenjivati.
Nipošto nije htio ići u NBA da bi bio pomoćni trener, kao što su to danas njegovi europske kolege Messina, Spahija i Kokoškov.
- Niti jedan europski trener dosad nije dobio priliku. Zbog čega je to tako? Vjerojatno nemaju hrabrosti to učiniti, a možda niti ne žele. Da li je moguće da čovjek koji je bio pomoćni trener Messini u CSKA postane prvi trener u NBA momčadi, a Messina ne. A njemu od sveg srca želim da dobije i tu priliku. Mene osobno to ne zanima. Ja maksimalno cijenim sve NBA kolege, ima tamo vrhunskih trenera, ali ima i onih koji samo sjede tamo.
Koja je razlika u trenerskom poslu u Euroligi i u NBA ligi?
Srbija nikada neće uzeti stranca za izbornika
- Razlika postoji već u načinu priprema igrača za sezonu. Njihovi igrači svi na pripreme dolaze spremni, a u Europi se igrači nerijetko zapuste preko ljeta.
Poput Brazilca Zagalla i Nijemca Beckenbauera u nogometu, Željko jedini među košarkašima ima igračko i trenersko svjetsko zlato.
- Godine 1990. bio sam igrački član one čuvene reprezentacije bivše SFRJ s Draženom, Divcem, Kukočem, Paspaljem... To su bili veliki igrači koje je trebalo netko povezati i Duda me zato uzeo. Bio sam svojevrsni vodonoša, no nemam problem to priznati. Kao trener, svjetski prvak sam postao osam godina kasnije, 1998. u Grčkoj, unatoč neigranju igrača poput Danilovića i Divca.
Posao izbornika smučio mu se 2005. na Eurobasketu kojem je domaćin bila njegova zemlja i kada su ga iznevjerili neki njegovi izabranici.
- Taj neuspjeh preuzeo sam na sebe i tada završio svoju reprezentativnu karijeru. Od tada ne komentiram reprezentaciju. U međuvremenu, imao sam silnih ponuda iz mnogo zemalja, no nikada sebe ne bih mogao vidjeti na klupi niti jedne druge reprezentacije osim Srbije. A ona, vjerujem, nikad neće uzeti stranca za izbornika.
A baš to neki planiraju za hrvatsku reprezentaciju koja je s Aleksandrom Petrovićem imala jako uspješno ljeto.
- Igrali ste ovo ljeto dobru košarku i to je Acina zasluga. Vidio se pomak, posebice u podjeli uloga, s vođom Bojanom na čelu.
A tom je NBA igraču upravo Obradović bio posljednji trener u Europi.
Najviše voli igrače koji ga mogu iznenaditi
- Bojan ima neviđeni potencijal, a jedini problem kod njega znaju biti motiv i želja da napreduje. Igrao je sjajno na Olimpijskim igrama i budući da mu je ovo izlazna godina iz prvog ugovora nadam se da će se košarci posvetiti maksimalno. Igrača takve kvalitete nema puno niti u NBA ligi, no on mora stalno biti ambiciozan kao tijekom ovog olimpijskog ljeta da bi konstantno imao nastupe visoke razine.
Koju vrstu igrača Obradović najviše voli?
- Najviše volim igrače koji me mogu iznenaditi, poput Teodosića, Spanoulisa, Jasikevičiusa... Volim kada me igrači iznenade s neočekivanim potezom, neobičnim košem. Nekad to i neće ispasti najbolje, no igrač ima pravo na tu vrstu lucidnosti i zato im ja na treninzima nerijetko zadam da izvode ono Draženovo dodavanje, u skoku, iza leđa pa kroz noge. Osim toga, uvijek kažem igraču da je obrana njihov problem, a da su pet promašenih otvorenih šuteva moj problem. U 24 godine trenerske karijere nikad nisam kaznio igrača novčano, ali sprintevima jesam. Ako mu ne radi glava, onda će mu biti zabavnije da radi sprinteve.
Željko ponekad kažnjava i sebe, ali radi primjera.
- Oni koji griješe plate večeru momčadi, ali tako ja i sebe kaznim. Obično na početku sezone jednom namjerno zakasnim na trening pa platim večeru da svi znaju što ih čeka ako kasne.
>>Tjednik Max! i sport Večernjeg lista pratite i na Facebooku
Istina