U posljednje vrijeme, u jeku i sudskih procesa protiv Barcelone, po medijima se sve glasnije piše kako je Barcelona izgubila svoj identitet, kako više nemaju pravo predstavljati se da su 'više od kluba'. No, je li doista tako ili klub radi samo ono što je logično?
Prije par godina Barcelona je bila na vrhu. I pritom ne mislim na nekom lokalnom maksimumu. Iako su bili na krovu Europe, to definitivno nije bio nogometni Mt. Blanc, već sam Everest, Barca je bila najbolja momčad u povijesti. Jednom kada ste tamo imate dvije opcije, ili tamo ostati ili krenuti dolje. Problem s ostankom je što će prije ili kasnije doći drugi i ako stvarno niste "izvan ovoga svijeta" pad je skoro pa neminovan. A jednom kada ste se popeli na Everest, nikoga ne zanima jeste li prije toga osvojili Elbrus, McKinley, ili možda Strahinjščicu. Referentna točka biti će taj Everest sve dok eventualno i to ne nadmašite, a onda opet iznova. No najgori je onaj inicijalni pad, jer iako više niste na vrhu, svi vas tamo još uvijek vide. Barca se trenutno nalazi upravo u toj fazi, a za tu fazu je također karakteristično, da svako malo uspijete podsjetiti na svoje najbolje dane, time dodatno odgađajući prihvaćanje stvarnosti i pojačavajući razočaranje kada se ta stvarnost manifestira. Upravo iz tog razloga su svi komentari na Barcinu igru i filozofiju ovako pompozni i senzacionalistički. Iako definitivno postoje neka odstupanja od filozofije, ona nisu ni blizu toga da bi se stanje okarakteriziralo kao odustanak od nje.
Promotrimo sve 'točke optužbe' za koje se tereti Barcelona, koja je navodno odustala od svoga identiteta...
Sponzori
Ovo je zapravo najjasnije. Stavljanje sponzora na dres nije rezultat želje kluba, nego nužnost koju je nametnulo tržište, a koja se morala ispuniti ako klub želi zadržati svoj renome jednog od najboljih klubova na svijetu. Taj status je za filozofiju samog kluba puno važniji od prazne majice, koja je bila samo jedan mali djelić Barceloninog branda. Cijeli Barcelonin brand, omladinska škola, stil igre, odbijanje sponzora, a koji navijači Barcelone cijene, ne bi značio ništa da Barcelona nije rezultatski konstantno u vrhu. Drugim riječima, uspjeh je nužan uvjet. Sve ostalo su dekoracije. Nažalost odbijanjem sponzora nećete privući dovoljno simpatizera da bi u konačnici kompenzirali taj prihod, a koji ostali klubovi imaju. Dakle, u startu imate manja sredstva za dovođenje i plaćanje igrača nego konkurencija, a što znači da će ta ista konkurencija otimati vaše najbolje igrače, jer će im moći ponuditi bolje uvjete. Možete li zamisliti kako bi navijači reagirali da Messi ode u Real jer mu Barca ne može osigurati uvjete kakve on misli da zaslužuje? A to je upravo ono što bi se dogodilo da je Barca nastavila gurati svoju politiku bez sponzora.
Stil igre
Govoriti da je Barca odustala od svog stila igre, u današnje vrijeme se zapravo misli da je odustala od tiki-take, a za koju je zaslužan Guardiola, najbolji trener današnjice. Nakon njegovog odlaska teško je naći trenera koji će nastaviti tim stopama, dakle očekivan je lagani odmak od ekstrema prema prosjeku. To treba kombinirati s igračkim kadrom, gdje su ključni igrači za prijašnji stil igre već debelo u 30-ima i na kraju karijere te je jasno da Barca više ne može forsirati Pepov tiki-taka stil, već se mora lagano prilagoditi. No i uz to Barca je po statistici još uvijek u samom vrhu što se tiče stvari karakterističnih za njenu igru. Prema posjedu i ukupnom broju dodavanja po utakmici jedino je Bayern ispred njih (71% prema 70%, odn. 745 prema 678), dok je po postotku točnih dodavanja ispred njih jedino PSG (87.9% prema 87.8%). Uz sve to, trenutno imaju najviše zabijenih golova u europskim ligama (78), dok su manje (Barca 16) primili jedino Bayern(11) i Juventus(14). Mislim da se uz sve ovo teško može govoriti o nekom drastičnom odstupanju od stila igre.
Omladinska škola
U zadnjoj utakmici protiv Eibara u prvoj momčadi Barce igralo je 6 igrača La Masie. Vjerojatno to nikome nije čudno, Barca je znala igrati i sa svih 11, no mijenja li išta podatak da u toj momčadi nisu bili redom: Xavi, Iniesta, Busquets, Pedro, Alba? Zvuči li šest još uvijek malo? Teško je očekivati da će omladinski pogon Barce konstantno izbacivati igrače kakvi su Xavi ili Iniesta, no činjenica je da se Barca još uvijek dosta oslanja na igrače iz vlastite akademije. Ovaj problem je zapravo puno više vezan uz transfer politiku, a koja je sljedeća točka.
Transfer politika
Ovo je zapravo dio koji je najviše naštetio Barceloninom ugledu i stvorio dojam da su napustili svoju filozofiju, no to je više splet nekih čudnih okolnosti i povezanih događaja, nego neki zaokret u načinu razmišljanja. Zapravo je sve krenulo Rosellovim dolaskom na vlast, a koji je očito imao neke vlastite ideje koje je provodio mimo klupske politike, iako sumnjam da su ostalima iz vladajuće garniture ruke čiste. Prva naznaka ovoga, iako to tada nije bilo jasno, je bio potpuno nerazumljiv i neočekivan odlazak Guardiole. Iako razlozi ni dan danas nisu jasni, najvjerojatnija je priča da klub nije htio ispuniti njegove želje oko prodaje i kupovine igrača. Idući korak i zapravo ono što je uzrokovalo sve je kupovina Neymara. Ovdje je razlog zapravo vrlo čist. Nike je htio svoju zvijezdu u momčadi čiji je glavni sponzor, s obzirom da je Messi Adidasov.
Sve je bilo ok, dok nije izašlo na vidjelo da se pokušao sakriti pravi iznos Neymarovog transfera, a sve je završilo Rosellovom ostavkom, čime je praktički javnosti priznao kako su optužbe utemeljene, a on glavni krivac. S druge strane, dok se kupovina Sancheza i njegova neprilagodba još može shvatiti, jer nekad stvar jednostavno ne uspije, nejasno ostaje zašto se Fabregasa nije uspjelo uklopiti u ovu momčad, pogotovo jer je on trebao preuzeti ulogu vođe od Xavija i imao je za to mogućnosti. Dodajmo tome i još potpuno nepotreban odlazak Thiaga, zbog propusta koji je omogućio aktiviranje klauzule u ugovoru, a koji je definitivno bio nova velika zvijezda La Masije i polako postaje jasno, da je sve rezultat zapravo poprilično nesposobne uprave, što je na kraju rezultiralo i ostavkom sportskog direktora Zubizarete.
S trenerima je situacija bila tek malo bolja, uzevši u obzir okolnosti. Prvo je Vilanova postavljen za trenera, što je bio logičan potez, no to je nažalost završilo kako je završilo. Tata Martino nije imao nikakvog smisla i to je završilo jedino kako je i moglo završiti. Enrique je po svim pokazateljima bio logičan izbor, no čini se da je kod njega problem razviti odnos sa igračima, koji su očito navikli na jedan drugačiji pristup. Trenutno su rezultati pozitivni, no ne vjerujem da će se i on zadržati nakon ljeta. Na sve to je još došla i zabrana transfera, a za koju se isto može kriviti trenutna uprava, iako je cijeli slučaj prenapuhan i upitni su stvarni motivi u cijelom tom slučaju. Uz sve to transfer Suareza, a za koji se zapravo smatra da je konačan pokazatelj da je Barca odustala od svoje filozofije, čak niti nije toliko nelogičan. Barca je u situaciji da ne može dovoditi igrače sljedeća dva prijelazna roka, a kadar im definitivno nije idealan za najviše domete. S potpuno nejasnom situacijom oko Neymara i njegovog transfera, te mogućnosti da Messi ode, a što klub ne bi mogao spriječiti, Barca je ovim potezom zapravo pokazala da su još uvijek veliki klub. Samim time što su kupili igrača kojeg u tom trenu može dovesti najviše pet klubova u svijetu, Barca je zapravo realovskim potezom na neki način sačuvala svoju filozofiju, jer sva ta filozofija ne vrijedi ništa, ako se ne možete prezentirati kao jedan od najvećih klubova.
Možemo govoriti o lošim potezima, vjerojatno uskoro bivše uprave, i nekim upitnim potezima, možemo čak i proglasiti laganu krizu identiteta, no nema govora o odustajanju od filozofije. Dok god je nezamislivo čuti igrača Barcelone kako izjavljuje da su navijači ljubomorni jer je on bogat, lijep i dobar nogometaš, ili da se pojavljuju članci koji tvrde da su prodali ponajboljeg igrača jer nije lijep, nema govora o zaokretu u filozofiji, tek možda krizi prijelaznog razdoblja.
>>Evo zašto su Mancinijeve kritike Kovačića potpuno neopravdane!
Samo glupan moze napisati da je Guardiola tvorac ove Barce..