U srijedu 4. srpnja 2018. u kasnim jutarnjim satima, na dan kada je – izglasavanjem vjerovničke nagodbe – potvrđen raniji dogovor američkih „lešinarskih“ fondova i ruskih „lešinarskih“ državnih banaka o prelasku vlasništva Agrokora iz hrvatskih ruku (zapravo iz formalnog vlasništva bivšega megalomanskog, neukog i bahatog „dinarskog“ tajkuna I.T.) u tuđinske ruke, još sam jednom otišao na besplatni „Sokratski seminar“ o abecedi suvremenog nogometa kod trenera svih trenera Miroslava Ćire Blaževića.
Seminar je pohodio i bivši hrvatski poklisar, novinski pisac i urednik, kao i javno-televizijski vrhovnik Mirko Galić.
Iz vlastite neiscrpne zobnice sportskog i nogometnog znanja, životnog, trenerskog i izborničkog iskustva te brojnih anegdota kojim nas je obogatio, najviše nas je razveselio argumentima kojima je dokazivao kako je hrvatska nogometna reprezentacija toliko bolja od ruske da im ni domaći teren, fanatična, patriotskim „ludilom“ opijena publika, eventualna sitna naklonost sudaca i sreća ne mogu pomoći.
Potpuno uvjeren kako „sigurno pobjeđujemo Ruse“, Ćiro nam je zatim ispričao kako je tog jutra razgovarao s izbornikom Zlatkom Dalićem te nam je citirao što mu je kazao: „Zlatko, molim te, zapamti što ti tata Ćiro kaže: toliko smo superiorni Rusima da im možemo i moramo utrpati pet komada!“
Utjecaj tih riječi kao svojevrsnog psihološkog dopinga naslutio sam u riječima Zlatka Dalića koje su prenijeli brojni svjetski i hrvatski mediji, pa i ovaj list na naslovnici od četvrtka: „Idemo do Moskve, Rusi me nimalo ne brinu!
Jesu li dopingirani?
Uza sve dužno poštovanje trenera svih trenera kao mog nogometnog učitelja i podjednako poštovanje i zahvalnost koju osjećam prema sadašnjem izborniku koji je Hrvatima vratio osmijeh na lica te zasijao sjeme mogućeg budućeg optimizma i nade – nogometne, sportske i svake druge, moram priznati da mene Rusi itekako brinu.
Naime, kao politički i medicinski sociolog vrlo dobro poznajem povijest ruskog/sovjetskog korištenja sporta u političke svrhe, a znana mi je i još opasnija povijest zlouporabe znanosti, prije svega medicine i farmakologije u sportske svrhe.
Iako su te zlouporabe velike tabu-teme Svjetskog prvenstva i gotovo svih svjetskih medija, engleski liberalni dnevnik The Independent prije dva dana citirao je dvije enigmatske izjave izbornika i „zapovjednika“ ruske „komande“ (reprezentacija), bivšega golmana (etničkog Oseta iz Sjeverne Osetije-Alanije koja je danas u sastavu Rusije) Stanislava Čerčesova: „naši medicinari rade dobar posao“ i „psihologija će (u utakmici protiv Hrvatske) biti na prvom mjestu“.
Nije, dakako, u pitanju samo psihologija, nego i fiziologija. Pedantni statističari, eksperti za analizu tzv. divovskih podataka (big data) izračunali su da su ruski nogometaši u dosadašnjim utakmicama pretrčali (svi igrači zajedno) 35 kilometara više od naših igrača. Isti izvori navode da su u trci bez lopte pretrčali 10 posto više kilometara nego bilo koja reprezentacija na Svjetskom prvenstvu.
Što se psihologije, koju, kao najvažniju, spominje „Hrabro srce“ iz Osetije, Vladimir Putin odlučio je na „nevažne“ utakmice prije finala slati izaslanike (najčešće je to predsjednik vlade Dmitrij Medvedev), dok ON, kako i priliči neokrunjenom novom ruskom caru, svoju nogometnu „komandu“ čeka u polufinalu u Moskvi.
Za vrijeme dok ih čeka, nakon svake pobjede kratko nazove Hrabro osetsko srce da mu čestita; koliko je to Čerčesovu važno, pokazuje činjenica što je kod dosadašnja dva poziva prekidao konferenciju za tisak kako bi primio „careve“ čestitke.
Putin dolazi tek u Moskvu
Na samom početku prvenstva Putin je ulogu favorita blagonaklono prepuštao drugima. U intervjuu koji je dao kineskim novinarima uoči prvenstva, ovako je govorio o favoritima: „Favorita ima mnogo. To su i latinoamerički timovi – Argentina i Brazil. Znamo da je reprezentacija Njemačke igrala odlično na posljednjim prvenstvima. Vrlo lijep nogomet pokazala je i španjolska ekipa.”
Od četiri Putinova favorita tri su se (Argentina, Njemačka i Španjolska) odavno vratila kući, posramljena. Glasnogovornici tih nacionalnih nogometnih plemena, novinari, pribili su te „gubitnike“ na stup medijskog i javnog srama.
O ruskoj „komandi“ Putin je govorio sa skepsom: “Što se našeg tima tiče, svi znaju da mi do sada, na žalost, nismo bilježili neke značajnije rezultate.“
Danas, uoči obračunima s nama Hrvatima, promijenio je retoriku: „Sada imamo visoka očekivanja. Svi navijači i ljubitelji nogometa očekujemo da naš tim igra dostojanstveno, da pokaže moderan, zanimljiv nogomet i da se borimo do kraja.”
Vladimir Putin i njegova (!) Rusija uložili su u ovo prvenstvo najmanje 15 milijardi eura. Veliko je to ulaganje koje je već dalo pozitivne masovno-psihološke učinke, ali su SKRIVENA očekivanja još i veća: Rusija potajno želi postati prvim svjetskim prvakom s one strane svijeta na kojoj sunce izlazi.
Zemlja koja je kao moralni gubavac izbačena iz skupine G8 (najmoćnijih zemlja svijeta) i kojoj su Europska unija i Amerika zbog Putinove aneksije Krima (prvu je aneksiju ostvarila Katarina Velika 19. travnja 1783.), trovanja špijuna, kržljave demokracije i ugrožavanja ljudskih prava uvele sankcije, sanja trijumfalnu nogometnu „osvetu“.
Upravo ubog tih okolnosti, Ćirin i Dalićev retorički gard smatram važnim i jedino ispravnim, uz uvjerenje koje izražavam naslovom – Odgovorno tvrdim: ako pobijedimo Ruse, bit ćemo prvaci svijeta!
Pobijediti Ruse nikada nije lako: ni u ratu (tu su lekciju naučili mnogi, pa i Napoleon i Hitler u svojim pohodima na Rusiju), ni u politici, ni u sportu; posebice u onom u kojem „medicinari rade dobar posao“.
Na Svjetskom kupu u Rusiji, za Vladimira Putina, Stanislava Čerčesova, rusku „komandu“ i ruske navijače, nogomet je postao dijelom politike, nekom vrstom, kako bi kazao pruski teoretičar rata i ratnik Carl von Clausewitz, produženja politike drugim sredstvima – nogometnim ratovanjem.
Ako, dakle, danas pobijedimo Ruse, u što duboko vjeruju Ćiro, Zlatko i svi hrvatski nogometni bojovnici, put na nogometnu Himalaju ili Olimp bit će nam otvoren.
Između ostalog i zbog toga što će ruski navijači u najvećem broju prijeći na hrvatsku stranu.
>> Pozivamo vas da nam pošaljete svoje navijačke fotografije i videosnimke na javi@vecernji.net
>> Pogledajte Večernji pressing s Darijem Srnom
Dalić pobjednik, Hrvati pobjednici, Hrvatska volim te.