Posljednjeg dana Europskih multi igara (devet europskih prvenstava u jednom gradu) u Münchenu hrvatski sportaši osvojili su i sedmu medalju. Doduše, očekivali smo zadnjeg dana možda jednu-dvije više, ali nije bilo sreće. Primjerice, Anamaria Govorčinović izgubila je medalju u kajaku jednosjedu za dvije tisućinke sekunde, Filip Ude je u finalu konja s hvataljkama napravio slab saskok... A medalju je osvojila Vanesa Tot, od koje se to najmanje očekivalo. Nakon bronce u kanuu jednokleku na 500 metara, osvojila je broncu na 200 metara.
Dobro mi je došlo cvijeće
- Mogu reći da sam znala da sam u konkurenciji za medalju na 200 metara, ali to je disciplina u kojoj ništa ne znaš dok ne završi. Od starta sam krenula jako, onako kako sam se dogovorila s trenerom. Izdržala sam cijelu utrku. U nekoj šali rekla sam treneru da bih željela osvojiti osmu europsku medalju prije nastupa na Svjetskom prvenstvu do 23 godine, koje me čeka za dva tjedna. Ova medalja ima veću vrijednost nego ona na 500 metara jer je izborena u olimpijskoj disciplini. Ne kažem da mi bronca na 500 metara nije važna, dapače – rekla je Vanesa.
Na Svjetskom prvenstvu u Kanadi na postolje se dvaput penjala Anamaria, a na Europskom prvenstvu dvaput je na postolju Vanesa.
- Nas dvije se baš nekako lijepo dopunjujemo. Vjerujem da ćete u budućnosti slušati samo dobre vijesti od nas dvije, što se tiče kajaka i kanua - istaknula je Vanesa.
Osim dviju bronci, kući nosite za dar i dvije posude s cvijećem kakve dobivaju svi osvajači medalja?
- Baš mi treba cvijeće da malo popuni praznine u stanu.
Znate li koje je to cvijeće?
- Nemam pojma – iskreno će Vanesa.
Kao i Anamariji, i Vanesi je bitno da se plasira na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine.
- Prva šansa bit će Svjetsko prvenstvo u Duisburgu sljedeće godine. Moram biti među prvih pet da bih otišla u Pariz. A čula sam da je u Parizu baš lijepo jezero i silno želim otići u grad ljubavi – istaknula je 23-godišnja kanuistica iz Slavonskog Broda.
U jednom trenutku finalne utrke bili ste prvi, a do cilja je bilo samo pedeset metara?
- Da, mogla sam osvojiti zlato, trebalo je možda malo više snage i sreće. Cure koje su bile ispred mene možda imaju malo bolje uvjete nego ja, ali to ne znači da ih neću pobijediti neki drugi put. Ali, sada znam da nisam uzalud trenirala po kiši, vjetru, valovima
Što očekujete u Slovačkoj, na SP-u do 23 godine?
- Baš se nekako dogodilo da u kratko vrijeme imam tri velika natjecanja, seniorsko europsko i svjetsko prvenstvo, pa sada ovo SP do 23 godine. Ma, bit će snage, za utrke uvijek ima snage. Tamo ću nastupiti na 200 i 500 metara. Kada treniraš u teškim uvjetima, kad puše vjetar i kada budu valovi, onda mi je utrka najmanji problem. Katkad sam znala pomisliti, kada su bili loši uvjeti, što mi ovo treba, ali nikad nisam htjela odustati.
Postoji li mogućnost da Anamariju i vas gledamo u paru?
- To se neće dogoditi, niti ja želim u kajak, niti ona u kanu. Doduše, možda se vratim u kajak na kraju karijere, ali do kraja ima još jako puno godina.
Imali ste i navijače na tribini?
- To su bivši veslači i kajakaši iz Slavonskog Broda koji sada žive u Münchenu – zaključila je Vanesa.
Sretan je bio i njezin trener Igor Krajina.
- Znao sam da Vanesa može do medalja. Ona ta vremena s kojim se osvajaju medalje bez problema odveze na treningu. Moram priznati da smo popravili start, što se jako dobro vidjelo u utrci na 200 metara. Tko zaostane na startu u ovoj disciplini taj nema više nikakve šanse za postolje. Ima raznih startnih blokova, ali ovaj na stazi u Münchenu joj najbolje odgovara – istaknuo je trener Igor Krajina.
Tisućinke odnijele medalju
Anamarija Govorčinović bila je četvrta u kajaku jednokleku na 1000 metara te deveta na 500 metara. Na 1000 metara imala je medalju u džepu, ali...
- Prva utrka bila je velika šansa za medalju. Bila sam odmorna, veći dio utrke sam bila vodeća. Dala sam zadnji atom snage, a izgubila sam postolje za dvije tisućinke. Bez obzira na to što nisam osvojila medalju, ovo mi je bila jedna od najboljih utrka na 1000 metara do sada. U drugoj utrci nije bilo realno da bilo što očekujem jer je razlika između dviju utrka bila premala. Osjećala sam umor i čim sam krenula sa starta, znala sam da ne mogu ništa napraviti. Da su finala bila dan za danom, bila bi to druga priča, ovako je bilo jako teško oporaviti se od jedne do druge utrke – istaknula je Anamaria.
Filip Ude osvojio je sedmo mjesto u finalu vježbe na konju s hvataljkama.
- Bilo mi je jako teško. Nisam htio ništa govoriti, ali ruke su mi bile samo na 50 posto snage. Boli me rame i lakat, ali bitno da nisam pao sa sprave. Zanimljivo, kada god sam u finalu, onda nitko od ostalih finalista ne padne sa sprave. Opet, da sam išao na jači saskok, ne bih ni u tom slučaju mogao računati na medalju. Nisam išao na vježbu ni s jačom startnom ocjenom. Za svjetsko prvenstvo u studenom ove godine morat ću pojačati vježbu ako želim biti konkurentan za medalju. Na kraju krajeva, nemam si što zamjeriti. Nije mi bilo suđeno ovdje osvojiti medalju, jednostavno nije bio moj dan – zaključio je Ude.
>> Pogledajte i redove za ulaznice na Maksimiru
Čestitam, dvije medalje su odličan uspjeh! Sretno i na SP.