Nije bilo ludog slavlja nakon ulaska u finale, Bayernovi su nogometaši bili previše umorni za izlazak u vruću madridsku noć...
- Lagano smo večerali, malo se zafrkavali u hotelu i otišli u sobe. Nikome nije na pamet palo da negdje izađe, dečki su bili previše umorni – rekao nam je Ivica Olić u četvrtak ujutro, uoči polijetanja zrakoplova iz Madrida u München. I odmah je nastavio: - Jesi li ti to vidio, kralju? Nema dalje, još taj finale i gotovo, to je kraj! Eh, kad bismo Pranjić i ja to osvojili, pa da zaokružimo ovu priču, ove tri prekrasne godine u Bayernu, a onda mogu ići dalje, pa nek’ se drugi igraju – pričao je razdragani Ivica Olić i vrtio film burnih emocija:
- Zaista sam vjerovao da smo bolji od Reala, to smo i potvrdili. Počeo je Real bolje, uhvatio nas na prepad, ali ostatak utakmice mi smo njih držali u šahu, naši su braniči bili na centru! Halo, usred Madrida mi ih držimo većim dijelom utakmice na njihovoj polovini! A zamislite sad finale u Münchenu, na svom stadionu, pred svojim navijačima, pa ne može ljepše biti! I moramo taj pehar vratiti u našu vitrinu...
Zadnji put Bayern je osvojio Ligu prvaka prije 11 godina – u Milanu je, 2001. godine, svladao Valenciju izvođenjem jedanaesteraca! A dvije godine prije toga pokleknuo je u Barceloni u igri protiv Manchester Uniteda (1:2), iako je do 90. minute bilo 1:0 za Bavarce.
- Ha, sjećam se te utakmice, kakvo ludilo! I neka se zadrži taj ritam – najprije poraz u finalu, pa dvije godine kasnije osvajanje naslova – rekao je Olić, aludiravši na podatak da je s Bayernom prije dvije godine bio tužni finalist baš u Madridu, baš protiv Mourinha s Interom (0:2).
- I sad nam se taj Madrid vratio, uzvratili smo Mourinhu za onaj poraz! Ali, bio je Mourinho velik i u porazu, ušao je gospodin u našu svlačionicu i svakome od nas stisnuo ruku. Veliki je trener, nakon te geste još ga više cijenim. Eto Pranje i mene u drugom finalu u tri godine, to je fantastično. Vjerujem da imamo više šanse za osvajanje naslova od Chelsea, ne samo zato što smo domaćini nego i zato što smo jednostavno bolji!
Vratimo se madridskom trileru. Očekivali smo da ćete zaigrati, barem u produžecima. Trener Jupp Heynckes je malo “zaspao”...
- Takav je on! Znao sam da neću ući sve dok imamo aktivan rezultat. Naravno da mi je žao što nisam igrao, bilo je trenutaka kad sam pomislio “eh, da sam barem sad unutra”, ali u cijeloj je priči ipak Bayern najvažniji! Pranja i ja pridonijeli smo ovome uspjehu, odigrali smo četiri-pet utakmica i dio smo te krasne priče i ove momčadi, zbog koje sam se više od dva sata tresao na klupi! Ma osjećao sam se kao da sam igrao.
U 15. minuti Real je vodio s 2:0, što vam je prolazilo kroz glavu?
- Nimalo straha nisam osjetio! Tada sam Pranji rekao: “Idemo dalje, ovo je dobro za nas, sad će se oni malo opustiti, a mi ćemo krenuti!” I bilo je tako, odlično smo reagirali, imali smo dvije-tri šanse, pa smo zabili i taj željeni gol. A poslije smo vidjeli da je taj drugi Ronaldov gol bio iz zaleđa, pa onda Mađar nije dosudio 11-erac za nas.
Četiri minute prije kraja, Gomez je na nozi imao finale, no zakomplicirao je čistu situaciju.
- Uh, strašno, kako to nije zabio, bilo bi bolje da je od prve pucao! Bilo bi odlično da je Gomez zabio, ali ovako je slađe, ovako je Manuel Neuer postao kralj, obranio je dva jedanaesterca.
Kako ste proživjeli 11-erce?
- Nikako! Uopće ih se ne sjećam, ti su mi 11-erci zapeli u nekakvoj magli, kao da sam bio u bunilu! Ma mogu misliti kako je bilo dečkima, gol im se sigurno skratio i bio je malen poput hokejaškog, a Casillas je bio velik! Ali Neuer je bio još veći!
Jeste li imali posebne premije za ulazak u finale?
- Ništa nam nisu u klubu rekli, ali bit će nešto, bit će sigurno. Istina, ne kao u Šahtaru kad dođe do četvrtfinala, ali bit će nešto! No, nitko u svlačionici o tome nije razmišljao. Igrati u finalu Lige prvaka na svom stadionu velika je čast, ponos i pitanje prestiža, to nema cijenu!
I na kraju onaj pravi, veseli, slavonski Ola:
- Malo ćemo Pranja i ja zakasniti na pripreme za Euro, valjda će izbornik Slaven Bilić imati razumijevanja i opravdati nam te izostanke. Znate, imamo neke privatne obveze 19. svibnja u Münchenu, ha-ha-ha.
