Tako je razgovor s hrvatskim napadačem napravila i ugledna La Repubblica, a zanimljivo je da je veći dio priče posvećen Olićevom kratkotrajnom boravku u Interu. Za početak je Olić ipak morao odgovoriti na pitanje je li on Bayernov čovjek odluke.
- Ne bih rekao da sam ja čovjek odluke iako je točno da nas je moj hat-trick protiv Lyona odveo u finale. Moji ovosezonski golovi su iznenađenje samo za one koji me ne poznaju. I lani sam u Hamburgu postizao pogotke, ali sam igrao na razini niže, u Kupu UEFA-e, pa sam bio slabije zamijećen.
Progovorio je Olić potom i o tome kako je gotovo redovito raspoložen kada igra protiv Talijana.
- Nemam ništa protiv talijanskih momčadi, ali istina je da mi ide dobro protiv njih i da sam protiv njih često postižem golove. Najpoznatiji je onaj sa Svjetskog prvenstva 2002. kada sam zabio Trappatonijevoj Italiji, na kraju smo pobijedili s 2:1 zahvaljujući golu Rapaića. Ove sam sezone u Ligi prvaka odigrao dobro protiv Juventusa i Fiorentine, a Juveu sam zabio dva gola i na pripremnom turniru u Londonu.
- Nadam se da ću tako nastaviti i u najvažnijoj utakmici sezone protiv Intera iako moram priznati da sam veliki obožavatelj Intera. Za to postoji poseban razlog. Svojedobno sam igrao za Inter - podsjetio je Olić i nastavio:
- Kad sam imao 17 godina, bio sam tjedan dana na probi u Interu. Trener je bio Gigi Simoni, a među igračima su bili Ronaldo, moj uzor, i Alvaro Recoba. Bio sam klinac koji je igrao u hrvatskom drugoligašu Marsoniji, ali bio sam dobar na treninzima. Nosim predivne uspomene iz tih dana, fotografiju s Ronaldovom posvetom i dres u kojem sam, u napadu s Recobom, odigrao prijateljsku utakmicu protiv Irana.
- Simoni je dao zeleno svjetlo za moj dolazak. Ostale su još samo formalnosti do potpisa ugovora, ali tada je došla ponuda Herthe. Tadašnji sportski direktor Sandro Mazzola me nije htio pustiti, ali imao sam 17 godina i smatrao sam da bi za mene bilo logičnije i korisnije otići u prosječni klub poput Herthe gdje bih mogao igrati. Mazzola je bio pravi džentlmen, na kraju me pustio, ali rekao mi je rečenicu koju nikad neću zaboraviti: "Idi, a ako postaneš netko, nećemo te zaboraviti".
- Otada sam navijač Intera i zbog toga mi je bilo manje žao kad nisam prešao u Juventus. Prvi se kontakt dogodio prije nekoliko godina, ali pravi je kontakt uspostavljen lani. Već sam se vidio u Juventusu, ali tada je uskočio Bayern i završio sam ovdje. Odluka nije bila lagana, ali pokazala se dobrom - rekao je Olić i za kraj objasnio kako je uspio zasjeniti Tonija, Gomeza i Klosea.
- To me svi pitaju i svima odgovaram jednako. Borio sam se do kraja i znao iskoristiti svoje prilike.
Olić: Veliki sam obožavatelj Intera jer skori svi igrači te ekipe odlaze na turnir mojih snova World Cup u JAR-u..