Švedska ili Poljska trebale bi biti naši suparnici u četvrtfinalu ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. Svi će se složiti da je to mnogo bolji izbor nego Francuska ili Danska, s čijim reprezentacijama nismo baš najbolje prolazili u posljednje vrijeme. Doduše, na početku turnira Švedska je izgledala moćno, pobjeđivala je sve svoje suparnike uvjerljivo, a onda je stiglo prizemljenje – prvo u srazu s Egiptom (25:25), a onda i Francuskom (25:27).
Francuzi ih jedva dobili
– Ništa te dvije utakmice ne moraju značiti. Ovo što sam vidio dovoljno je da se dođe do polufinala. Posebice ako Kim Andersson bude spreman za osminu finala. Dobio je jedan udarac u rame i treneri Olsson i Lindgren odlučili su ga poštedjeti za važniju utakmicu od Francuske. No, i bez njega smo parirali Francuzima. I da nije bilo sjajnog Omeyera na vratima i nabrijanog Nikole Karabatića u završnici utakmice, Švedska ne bi izgubila – rekao je Ljubo Vranješ, bivši švedski reprezentativac, danas trener njemačkog Flensburga s kojim je lani osvojio Ligu prvaka.
Njegova su dva igrača u sastavu Švedske na ovom SP-u – vratar Mattias Andersson i specijalist za obranu Tobias Karlsson.
– Obojica su važni kotačići u igri švedske reprezentacije – istaknuo je Vranješ koji je sa Švedskom osvojio posljednju veliku medalju. Bili su europski prvaci 2002. godine na domaćem parketu. To je bio kraj ere sjajnog trenera Bengta Johanssona.
– Ponosan sam što me je trenirao jedan tako veliki trener. U 16 godina, koliko je bio izbornik Švedske, osvojio je sve što se moglo osvojiti osim olimpijskog zlata. Mislim da se nijedan izbornik nije tako dugo zadržao na klupi jedne reprezentacije kao on. Olimpijsko zlato bio mu je veliki san. Na Olimpijskim igrama osvojio je jednu broncu i čak tri srebra. Na tri uzastopne Olimpijade gubio je finala. Kada se Švedska nije plasirala na Igre u Atenu 2004. godine, to je bio kraj njegovih snova, njegovih Benga Boysa – istaknuo je Vranješ.
A kraj švedske ere bio je 2002. godine, nakon europskog zlata. Buđenje se dogodilo nakon deset godina kada su ponovno zaigrali u finalu olimpijskog turnira, ali ni ovaj put nisu imali sreće. U finalu su za jedan pogodak bili bolji Francuzi.
Poljaci su krajem i početkom osamdesetih bili u vrhu svjetskog rukometa. Tako su bili brončani na Igrama u Montrealu 1976. godine i brončani na Svjetskom prvenstvu 1982. godine.
Poljaci se bude
I tako je bilo do 2007. godine kada su igrali finale svjetskog prvenstva i izgubili od Njemačke, u Kölnu pred 20.000 navijača. Dvije godine poslije u Hrvatskoj su uzeli još i svjetsku broncu.
– Kada smo igrali finale u Njemačkoj, dogodila se situacija da su svi naši igrači uglavnom igrali u njemačkoj ligi koja je u to vrijeme bila najjača u svijetu. Imali smo strašnu vanjsku liniju – Bielicki, Tkaczyk i M. Lijewski. Nakon hrvatske vanjske linije Lacković-Balić-Metličić, to je bila druga najjača vanjska postava igrača na svijetu – rekao je Bogdan Wenta, tadašnji izbornik Poljske, i sam u to vrijeme trener u Njemačkoj.
Od 16 igrača devetorica su igrala u Njemačkoj. Danas samo dvojica – Rojewski i B. Jurecki koji brane boje Magdeburga.
– U Poljskoj se počelo mnogo ulagati u klubove, posebice u Kielce i Wislu. Svi najbolji igrači vratili su se kući gdje igraju za istu plaću kakvu su imali u Njemačkoj – dodao je Wenta.
>> Izbornik Brazila: Suce je uhvatila panika...
sad počinje turnir....Francuska, Danska, Španjolska, Hrvatska su favoriti na papiru, na pomlađenim Šveđanima, euforičnim Slovencima je da se pokušaju ugurati u igru za medalje. Što nam vrijedi što smo gore spomenute 2007 bili fantastični kada su nas u 1/4 finalu zaustavili Francuzi. Sada nismo toliko uvjerljivi, pa možemo do finala preko "malih" (iako to Šveđani i Njemci nisu ni pod navodnicima), jer smo mi svoje u grupi odradili bez greške, a drugi nisu pa nam se otvorilo. Ajmooo kauboji!