Jedno od najvećih otkrića europskoga nogometa u svome uzrastu, 21-godišnji Splićanin, hrvatski reprezentativac Nikola Vlašić, javio nam se iz Moskve, uoči polaska njegove momčadi CSKA na put u – Grozni.
Sreća za Nikolu, ovaj Grozni (u kojemu ga je dočekao njegov bivši suigrač iz Hajduka Nižić) jedino je grozno što se mladome Splićaninu dogodilo u posljednjih pola godine.
Najprije transfer iz Evertona u CSKA, pa eksplozija u Ligi prvaka, pa plasman s mladom reprezentacijom na Europsko prvenstvo, pa povratak u Dalićevo jato; sve kao iz najljepših snova...
Nikola se na početku intervjua osvrnuo na veliki sraz s Englezima, u kojemu je prvi put u službenoj utakmici igrao za A reprezentaciju od prve minute.
– Bio sam razočaran porazom, pogotovo u svjetlu činjenice da smo imali vodstvo i bili blizu pobjedi. Englezi su, osim u dijelu prvoga poluvremena, djelovali dosta jalovo i činilo mi se da nam ne mogu ništa. A onda su nam se dogodila dva kobna prekida – kaže Nikola i nastavlja:
– Šteta što smo izgubili, ali moj je sveukupan dojam o Ligi nacija fenomenalan. Igrali smo spektakularne utakmice, bili blizu prolaska na Final Four. Ma čim se igra za trofej, a usto ti može pomoći da se plasiraš na EP, ne može biti loše. Meni je to bilo ludilo!
Nikola kaže da su ga u Ligi nacija baš ugodno iznenadili – Englezi.
– Mlada su momčad, poletna, talentirana, nisu više ona tipična engleska momčad; ne nabijaju, nego teže posjedu. Engleska danas igra dobar nogomet.
Je li vam nastup na Wembleyu predstavljao poseban motiv s obzirom na vašu neugodnu epizodu iz Evertona?
– Ma ne, nema taj motiv za dokazivanjem nikakve veze s Evertonom, motiv je uvijek samo dokazati se sam sebi, uvijek težiti biti bolji. A Everton je iza mene.
Počeo sam sumnjati u sebe
– Je, boljelo me što tamo nisam igrao više, i to u razdoblju kada je momčad bila u krizi i igrala loše. Ne bih ništa rekao da je ta momčad igrala dobro i pobjeđivala, pa ajde, onda se ekipa ne mijenja. Ali, oni su igrali loše, a mene opet tu nije bilo nigdje. E, tada počneš sumnjati u sebe, pitati se pripadaš li uopće tu – dodaje Nikola.
Loše je za mladoga igrača početi sumnjati u sebe već s 20 godina, na prvoj ozbiljnoj prepreci. Srećom, u pravom trenutku dogodio se – CSKA.
– Dogodilo se to da su oni trebali igrača mojega profila i da sada svaku utakmicu igram od 1. do 90. minute. A u Engleskoj je bilo – igraš tri-četiri utakmice po 20 minuta pa, ako si loš, više nećeš dobiti priliku. Ili možda dobiješ još jednu i, ako podbaciš, više te nema. Gledam i sada Everton kada stignem, baš me zanima kakvi su, vidim da igraju puno bolje pa se ponekad zapitam bih li mogao sada tamo igrati.
Pa njihov ste igrač, morate se vratiti sljedećega ljeta u Everton?
– Rano je o tome govoriti, sezona je još u ranoj fazi. Ali, već osjećam neku odbojnost prema engleskom nogometu, zbog svega što sam tamo prošao ne osjećam se dobro kad dođem u Englesku. Sve me tamo podsjeća na to moje loše razdoblje i imam neku knedlu u grlu.
Pojavila se priča da vas žele Talijani, Roma, Inter...
– Kad igraš dobro u ruskoj ligi, odmah si na radaru velikih klubova. Ruska liga je jaka, prestižna, svi su igrači u izlogu, osobito ovi koji igraju u Ligi prvaka. Neki klubovi u Rusiji su tako bogati da ne moraju prodavati igrače, poput Zenita iza kojega stoji Gazprom, ili Spartaka, kojega sponzorira Lukoil. Moj klub CSKA u novijoj je eri najuspješniji ruski klub, ali u privatnim je rukama i ne može se financijski nositi sa Zenitom, Spartakom i Lokomotivom.
Koja je najjača momčad protiv koje ste igrali ove godine?
– Iako smo pobijedili Real Madrid u Ligi prvaka, iako su oni u to vrijeme bili u krizi, opet je teško bilo igrati protiv njih. Tako su tehnički moćni da imaš osjećaj da nikad nećeš doći do “baluna”. Uz Real, impresionirali su me i Englezi – kaže Nikola.
S mladom reprezentacijom ostvarili ste plasman na Europsko prvenstvo, na kojemu ćete nastupiti zajedno s Brekalom, Halilovićem, Benkovićem... Očekivanja su, nakon ruskoga srebra, velika i od mladih.
Doživjeti OI u Tokiju
– Svjesni smo naše kvalitete, da imamo zaista dobru generaciju i da se od nas puno očekuje. Međutim, treba respektirati i suparnike, tako za Francuze imaju pravo nastupa nekolicina svjetskih prvaka (Mbappe, Dembele... nap. a.), za Engleze mogu igrati Gomez i Delle Alli. No, uvjeren sam da naša momčad može do medalje – naglašava Nikola.
Sljedeći su cilj Olimpijske igre u Tokiju – vaša sestra Blanka tri je puta bila sudionica najveće sportske svjetske smotre (2000., 2008. i 2016.), a hrvatskog nogometa na OI nikada nije bilo.
– O da, Olimpijske igre svakako su motiv. Sjećam se, kad god je Blanka nastupala na njima, u kući je uvijek vladalo posebno raspoloženje. Stoga bi i za mene bio veliki doživljaj doživjeti Tokio. Bila bi to velika stvar za hrvatski nogomet.
Kakav je odnos sa starijom sestrom, je li tu za neki savjet, pomoć?
– Blanka je u svojoj karijeri prošla sve i, naravno, naš je odnos jako dobar. Sestra je uvijek tu za mene; sada kada mi dobro ide i nema neke potrebe da mi daje savjete, ali kada je išlo lošije, onda je njezina pomoć i te kako bila dragocjena.
Jeste li se vidjeli s Vedranom Ćorlukom u Moskvi, popijete li kavu ikada?
– Vidjeli smo se na utakmici CSKA – Lokomotiv. Vedran je jako susretljiv, kazao mi je – javi se nekada da popijemo kavu. Ali, nisam ga još nazvao; ma što ću ja, mulac, ne želim smetati, pa čovjek je oženjen, ima svoj život... Ja se u Moskvi družim sa svojim suigračima, našim Bistrovićem i Slovencem Bijolom.
Pratite li agoniju Hajduka? Pogađa li vas u srce?
– Iza Hajduka je turbulentno razdoblje, ali takvih je već bilo pa se svaki put dizao. Na ovu krizu gledam samo kao na fazu u novom Hajdukovu usponu. Važno je da je klub financijski stabilan, a s tim će sigurno doći i rezultati. Gledam li Hajduk? Pa naravno, kad god mogu – zaključio je Nikola Vlašić.
