Utakmice dva najveća nogometna kolektiva istočne Hrvatske, Osijeka i Cibalije, oduvijek su bile više od igre. U “bitci za Slavoniju”, kako je u zanosu lokalpatriotizma vole nazvati navijači, i velikoj želji da se dokaže tko je zapravo gazda u dvorištu igra se bespoštedno i tvrdo, nitko nije pošteđen, kartoni lete na sve strane, a iza utakmica u pravilu ostaju repovi o kojima se još dugo govori.
Pravu atmosferu slavonskom obračunu daju Kohorta i Ultrasi koji su se u nedjelju, na sreću, suzdržali od fizičkih obračuna, a svoje su momčadi bodrili samo svojim glasnicama.
Lokalno rivalstvo eskaliralo je prije devet godina susretom finala Kupa na neutralnom terenu u Maksimiru kada je Osijek, u jednoj čudnoj utakmici u kojoj su, između ostalog, Vinkovčanima isključena dvojica igrača, a bijelo-plavi do izjednačenja stigli tek u 93. minuti - došao do najvrjednijeg trofeja u svojim vitrinama.
U gradu na Bosutu to nikada nisu zaboravili, “ratne sjekire” nikada više nisu zakopane i na svaki sljedeći ogled gleda se kao novu priliku za osvetu. Uostalom, od tada je Osijek u Vinkovcima osvojio tek jedan mršavi bod. Sve do nedjelje kada je Osijek napokon skinuo “vinkovačko prokletstvo”.
Poveznica ta dva susreta nakon devet godina je vratar Osijeka Filip Šušnjara koji je i finale Kupa u svibnju 1999., kao i današnju utakmicu, odgledao s klupe. Na prozivke iz Vinkovaca koje traju i dan-danas odmahuje rukom.
- Tko gubi ima pravo da se ljuti. Mi smo kup uzeli pošteno, a to hoće li u Vinkovcima tvrditi suprotno, ostaje na njima - kazao je Šušnjara, koji je pokušao objasniti razloge lokalnog rivalstva.
- Ovo je ipak slavonski derbi. Naše rivalstvo postoji oduvijek i zauvijek će trajati jer svi želimo pobijediti i, naposljetku, dokazati tko je gazda u svom šoru.
Do idućeg derbija to će biti Osijek koji je u fenomenalnom nizu i u posljednje tri utakmice osvojio isti broj bodova kao u prvih 10. kola.
