Hrvatski Japanac Satoshi Ishii (32) u noći s četvrtka na petak imat će novi ispit u američkoj organizaciji koja se zove Professional Fighters League.
Osim što se borci bore u dekagonu (kavezu s deset stranica) PFL je poseban i po sustavu natjecanja. Borci se najprije, kroz borbe, trude skupiti što više bodova pri čemu osam najboljih ulazi u doigravanje, a pobjednika serijala očekuje milijun dolara.
A što ako Ishii bude baš taj, najbolji teškaš PFL-a? Što bi učinio s tim novcem?
– Veći dio bih investirao u Hrvatsku, a manji dio bih dao u humanitarne svrhe, za potrebitu djecu – kazao nam je čovjek koji je, prošle godine, japansko državljanstvo zamijenio hrvatskim.
Pa što se to s njim dogodilo da se odlučio na takav potez? Zar nije japanska putovnica jedna od najcjenjenijih na svijetu?
– Japanska je putovnica možda i najjača na svijetu, u smislu da vam ne treba viza ni za jednu zemlju ili njih vrlo malo, no to nije bio moj kriterij. Želim živjeti sretan život i sretan sam u Hrvatskoj. Ovdje mi je dobro, ne osjećam nikakav stres.
Želi da mu i sin bude džudaš
Satoshi se doselio ih jedne od ekonomski najmoćnijih zemalja svijeta baš u vrijeme pojačanog odljeva Hrvata u ekonomski razvijenije, uglavnom, europske zemlje.
– Meni je u Hrvatskoj dobro. Govorio sam o tome i japanskim novinarima. Lijepa je to zemlja, ljudi su fini, hrana je dobra, nema gužve i ja se tu doista dobro osjećam.
Što su na ideju od promjeni državljanstva rekli njegovi roditelji, koji žive u Osaki?
– Nisam im niti rekao, jer sam punoljetan i mogu sam donositi odluke, no znaju za to jer bila je to velika vijest u Japanu. “Olimpijski prvak postao Hrvat”, takvi su bili naslovi po novinama.
Inače, bio sam kod njih ovog ožujka jer sam nastupao u Japanu pa sam brzinski navratio, no nisu mi rekli ništa vezano uz moju odluku da se odreknem japanskog državljanstva. A to sam morao učiniti jer japanski zakon ne dopušta da imate dvije putovnice.
A s tim činom si je ipak otežao život, posebice kao globtroter jer hrvatski državljani trebaju vize za niz zemalja, a među njima su i Sjedinjene Američke Države u kojima će se boriti u subotu.
– Za SAD ne trebam vizu jer imam zelenu kartu. “Green card” sam dobio još tamo nakon što sam osvojio olimpijsko zlato, kada su mi nudili da podučavam njihove džudaše. Uostalom, ja sam četiri godine živio u SAD-u, u Los Angelesu.
Poput njegovih roditelja, u Osaki živi i njegov petogodišnji sin Musashi, malac koji je dobio ime po slavnom istoimenom samuraju.
– On živi s mojom bivšom suprugom, popularnom japanskom pjevačicom Asukom Hayashi. Volio bih da Musashi jednog dana bude džudaš i da ga ja treniram, no nisam siguran da će to poželjeti i njegova majka. Nas dvoje ne komuniciramo često, no kada poželim vidjeti sina, nema problema, a sad je već godina dana kako ga nisam vidio.
Već više od godinu dana Satoshijeva sadašnja djevojka sprema se doseliti k njemu u Zagreb.
– Kristin je Amerikanka i doselit će se u Zagreb nakon što ja odradim ovu borbu u Atlantic Cityju. Ona je majstor brazilskog džiju-džicua i u Zagrebu će se pripremati za natjecanje koje ju, krajem kolovoza, čeka u Manchesteru.
Dakle, ništa od produljenog boravka u SAD-u?
– Ne, jer ja uživam u Zagrebu ljeti. To je prazan grad, bez prometnih gužvi, vrlo je lako doći bilo kamo da pođeš. Čak su i kafići poluprazni. Sve to mene odmara nakon deset godina provedenih u tokijskoj vrevi. Te svakodnevne gužve su me uistinu umarale.
Sreli smo nedavno jednog Satoshijeva sunarodnjaka, džudaškog trenera Shuna Konda, koji nam je kazao da su se njih dvojica našli i da su otišli na večeru, ali niti u jedan od zagrebačkih japanskih restorana nego na roštilj.
– Roštilj je bolji, sadrži više proteina nego tradicionalna japanska hrana. Nažalost, u Zagrebu je japanska hrana skupa.
S Cro Copom je napredovao
Nadamo se da će proteini biti dovoljni za pobjedu nad bivšim UFC borcem Jaredom Rosholdom.
– Pobijedim li, sigurno ću u doigravanja pa bih sljedeće dvije borbe imao 31. listopada u Las Vegasu. Ako bih i to prošao, finale bih radio u novogodišnjoj noći i to u New Yorku. Više se volim boriti u Vegasu jer tamo je porez na zaradu nula posto, a u New Yorku čak 32 posto.
Od njegove eventualne pobjede nad Rosholdom još jedan Hrvat bi mogao imati koristi.
– Ja moram pobijediti, a neki drugi borci moraju izgubiti i onda bi Anti Deliji bila dovoljna i ona jedna pobjeda. Nažalost, on se ozlijedio pa se sada ne može boriti.
Za pobjedu se dobivaju tri boda, no ako bih pobijedio prekidom u prvoj rundi, onda bih sveukupno dobio šest bodova. Ako bih to izveo u drugoj rundi onda bih dobio dva dodatna boda, a za prekid u trećoj još jedan.
Za ovaj nastup u Atlantic Cityju, kao i za niz prethodnih, Ishii se pripremao u privatnoj dvorani i u klubu Mirka Filipovića.
– Ne mogu vam reći koliko sam napredovao otkako sam u Cro Copovu timu i otkako mi on pomaže. Bolji sam borac emotivno, mentalno i fizički, što se vidi i po mojih sedam pobjeda u nizu.
