Bio je blizu svom prvom pogotku za prvu momčad Dinama u prvom poluvremenu protiv Intera, no udarac glavom Joška Gvardiola obranio je vratar Intera.
Ali u drugom poluvremenu, nakon još jednog prekida, zabio je nogom. Postao je tako šesti najmlađi igrač plavih koji je postao strijelac u dobi od 17 godina, devet mjeseci i deset dana.
Pogodak je posvetio svojoj obitelji i menadžeru Marjanu Šišiću, a zahvalio je i suigračima na pomoći tijekom te prve utakmice u prvoj postavi Dinama (debitirao je u službenoj utakmici s dvije minute nastupa protiv Gorice).
S roditeljima i dvije sestre
I onda, nakon svega, s maksimirskog stadiona prošetao se do Borongaja, sjeo na tramvaj i odvezao se u svoj kvart, na Srednjake, gdje živi s ocem Tihomirom, majkom Sanjom i dvije sestre.
– Nije čudno što je Joško išao tramvajem nakon utakmice, nije mu to prvi put. Išao je svaki put kad ga nitko od nas nije mogao voziti. Suprug i ja radimo, tako da ga nismo mogli uvijek voziti – javila nam je Joškova mama Sanja, dok je tata Tihomir vozio iz Dalmacije prema Zagrebu.
– Zbog puta nismo bili na utakmici, ali bilo je veselo kod kuće. Naravno da smo proslavili taj prvi pogodak, veseli smo i ponosni, za sve nas to je velika stvar. Joško gradi svoj put, a naravno da je svoje zadovoljstvo tom utakmicom i golom odmah podijelio s nama – kaže nam Joškova mama i dodaje:
– I Joško je nakon utakmice i pogotka bio sretan, ali znate, on vam je vrlo skroman.
Peteročlana obitelj živi u stanu, nije li gužva?
– Moram priznati da malo jest. Znate, kad su djeca mala, onda nije gužva, ali sad su narasla, stalno netko odlazi, dolazi.
Dinamo je već drugu godinu zaredom hit u Europi, Joško Gvardiol postao je svojim radom i talentom član te momčadi, prepoznaju ga na ulici.
– Tu i tamo netko mi nešto dovikne, ali ništa posebno – kazao nam je jednom prilikom Joško.
No sada u kvartu znaju i Joška i njegovu obitelj, znaju i kolege na poslu o kome je riječ. Kako je došlo do navale na ulaznice Dinama, sigurno je dosta onih koji i od Joškovih roditelja traže ulaznice.
Poštuje svaki tanjur
– Jooj, traže, ali ja se time ne bavim, o tome neka brinu Joško i njegov tata, ja se bavim svojim poslom – kaže mama Sanja.
Znamo da tata Tihomir radi u ribarnici na jednoj zagrebačkoj tržnici.
– Svi smo u trgovini, ja radim u jednoj privatnoj trgovačkoj tvrtki.
Mama sigurno zna što joj sin najviše voli jesti.
– Joško voli sve, on nije izbirljivo dijete, vrlo je zahvalan i poštuje svaki tanjur koji se stavi pred njega.
A kakav je kao školarac?
– Bio je vrlo dobar učenik, nije bilo s njim problema. On je temperamentan, bio je zaigran, ali je dobro dijete, voljeli su ga i u osnovnoj i srednjoj školi. Sad ide u večernju, jednostavno ne stigne drukčije uza sve obveze – kaže nam Joškova mama.
Joško je u Dinamo došao iz Trešnjevke kad mu je bilo osam godina i svi treneri u Maksimiru s kojima smo o njemu razgovarali hvalili su ga.
– Fascinira njegova usredotočenost na sve, od pripreme preko treninga, jako pazi na analizama i taj dečko mogao bi napraviti velike stvari. On je kao kadet fizički mogao bez problema zaigrati za juniore, fizički on bez poteškoća može igrati za prvu momčad, a u svim svojim generacijama bio je dominantan – hvalio ga je i Tomislav Rukavina koji ga je trenirao na prelasku iz kadeta u juniore, a sada je u mladoj reprezentaciji.
Joško je izuzetno jake građe, visok.
– Ha-ha, nije na mene i supruga, mi smo prilično niski. No, njegov djed, suprugov otac je visok, sigurno je pokupio gene djeda Zvonimira iz Novigrada – smije se mama Sanja.
Jeste li se vi bavili sportom?
– Suprug je igrao nogomet u lokalnom klubu, u GOŠK-u iz Novigrada. Ja nisam osim u školi, kad vas malo zanima odbojka, pa malo stolni tenis...
Prije dvije godine Joško je mogao u milanski Inter, vidjeli su ga skauti tog talijanskog velikana, no odlučeno je da je za Joška bolje da ostane u Dinamu.
– Ne znam detalje, ali znam da smo u dogovoru s Dinamom i menadžerom odlučili kako je bolje da ostane. Mislim da je bolje da tako mladi igrač ostane u svom gnijezdu i razvija se kako treba, a bude li sve kako treba, za sve će biti vremena – zaključila je mama Sanja.
S pravom je ponosna na svog sina kojeg je nahvalio i trener Nenad Bjelica i Joškovi suigrači. Nije lako sa 17 godina startati u prvoj momčadi Dinama.
>> Pogledajte razgovor s Brunom Petkovićem na Večernji TV-u
Bravo za roditelje što nisu bili pohlepni za novcem i slali dijete u Milano. Pa to su još djeca.